U san mi dođi, anđele mili,
srce me stalno za tebe pita.
Uzmi me za ruku, prhni k’o ševa,
kroz polja makova i zrelog žita.
Dođi, anđele, da naše snove
budimo skupa iz polja Raja!
Kroz tvoje kose, sjaj pramenova
zlati se zlatom vidik bez kraja.
U san mi dođi s vijencem šarnim
od cvijeća poljskog što smo isplele,
osmijehom vedrim, sunčano zarnim,
očima punim topline, SELE!
Doleti s pjesmom kojom si pošla
u vječnost zvanu rajske doline!
Snove mi moje ispuni srećom,
nek naša zvijezda na nebu sine.
Nek sine ona zvijezda sa neba,
koju pratismo sa kućnog praga,
uz miris svježe pečenog hljeba,
koji je mijesila majčica draga.
U san mi dođi da zrelom trešnjom
bojimo usne tu, ispred špigla,
da otklonimo nered u sobi,
dok majka nije kući stigla.
U san mi dođi, šapuće sjeta.
Kaži da li si vidjela mamu.
Bješe nam tužna previše ljeta
što te na groblju ostavi samu!
