Drhtavom rukom pišem večeras baladu
O jednom malom na Limu gradu,
Koji volim…
Da l’ sanja?
Svoja polja bijela kojih više nema…
Da l’ pamti?
Bijele rade i dane nade i sreće…
Kojih više nema i biti ih neće…
Da mi je znati…?
Drhtavom rukom sa mukom
Pišem ti ime, grade...
Kako si noćas da mi je znati,
Da li si srećan,
Ulice tvoje šta rade?
Žubori li Lim šapatom Lješnici ime.
Dok s njim se spaja da ide do kraja,
Kroz ljeta i zime stopljena s njime...
Njegovo da nosi ime do sudnjeg dana?
Drhtavom rukom,
Po bijelom papiru pero šara,
Voljeni grade,
Da li me pamtiš, šta je s njim?
Ima li djece,
Voljene drage, da li je srećan?
Il’ žali, ko ja za njim?
Voljeni grade
Ima li nade da saznam
Istinu jednu prije groba?
Da l’ me nekad sanja,
Misli li na mene
Da l’ me je volio u ono doba,
U naše vrijeme...
Da mi je znati…
