 | Željko Sulaver | |
| |
detail from: Pixabay
Jutro k'o drvo bezlisto
na vjetru usna raspukla,
pred nama dan se razlist’o
pod jastuk noć se zavukla.
Ispari mjesec iscjeđen
kuljaju bezvod izvori
mrazovit prozor preblijeđen
primaknem obraz, ti goriš.
Posudi mrvu te vatre
dodirom plamen raspi
neka se cvokot zatre,
poljupcima me obaspi
pa kad me probude na tren
ponovo s tobom da zaspim.
