U izdanju izdavačke kuće ALMA Beograd, objavljena je knjiga Ilije Šaule pod naslovom Bijeg iz vječnosti, savremena proza. Ovo je osma Šaulina knjiga sa kojom je nadogradio dva ranija naslova, Bulevar svetlosti i Midar i na taj način ostvario trilogiju književne, filozofske i etičke promisli u svom opusu.
O novom naslovu izdvajamo kritički osvrt književnika Ranka Pavlovića iz Banja Luke.
Nagnuh se u prošlost da se napijem djetinjstva
Kratke priče, lirski obojeni zapisi i eseji, pjesme u prozi, uhvaćeni trenuci sjećanja, čvrsto uvezani nitima misli i osjećanja, proplamsaji prosvjetljenja u kojima bljesne više zapitanost pred neodgonetljivim tajnama beskonačng trajanja u beskrajnim prostorima kosmosa nego odgovor na zapitanost čovjeka koji je samo svjetlosna čestica u Božjoj promisli – sve to i mnogo više od toga su, samo po formi prozne iskrice, a po značenjskim slojevima i misaonim dubinama komadine isklesane iz zavičajnog kamena stanca, uvrštene u zbirku Bijeg iz vječnosti Ilije Šaule.
Snovi koje sanjamo budni i zaspali, istinite priče i legende o sudbinama i usudima predaka sve do razmeđa srednjeg i novog vijeka, žive slike sjećanja na djetinjstvo, stradanja kroz istoriju naroda kome pripada, traganje za istinom koja se svakom pojedincu na različit način otvara, to bi samo u naznakama predstavljalo motivsko-temstski okvir u kome se razlistavaju ove Šauline prozne tvorevine.
Svoje slikovite medaljone on ispisuje jasnom, prohodnom rečenicom, riječima koje kao da je nabrao iz cvijetnjaka neke kordunaške čitanke koju su pisali njegovi preci i prapreci, a koje nisu uvenule ni do današnjih dana i koje će sjeme iz svojih cvjetova ostaviti i potomstvu.
Nagnuh se u prošlost da se napijem djetinjstva. Možda ova rečenica, iz kratke priče (crtice) Dolina sunca, možda više govori od svega što sam gore napisao.
Ranko Pavlović
