|
|
POVRATAK NA IZVORIŠTE KEMPA - O POEZIJI LIDIJE KIARELI (LIDIA CHIARELLI) | Katarina Sarić | |
| |
POVRTAK NA IZVORIŠTE KEMPA
Danas, kada govorimo o kempu kao kulturi a čije sam izvorne postulate, u kombinaciji sa tehnikama pop-arta pronašla u opusu pjesnikinje Lidije Kiareli, mogli bismo govoriti o pomodarstvu u osnovnom značenju te riječi, pa bismo kao primjer mogli istaknuti sve kopije kopija koje susrećemo na ulici, a koje su izvorišno iz davnih šezdesetih, odnosno osamdesetih te su sve samo ne originalne.Katarina Sarić
Međutim, kao što sam naglasila, u početku nije bilo lako naći se u ključu Lidijine poetike, vratiti na izvorište kempa. Naime, mnogi umjetnici iz sredine 20. Stoljeća, pokušali su definicijski usmjeriti kemp, no u svoj fluidnosti moguće definicije – ipak se nisu usuglasili. Najglasniji o tom pitanju bili su Suzan Zontag i Filip Kor. Kemp je dio antiakademske struje obrane popularne kulture šezdesetih, a do svjetske vidljivosti dolazi u osamdesetima, sa sve prihvaćenijim postmodernističkim stavovima, gledanjima i raznoraznim, manje ili više dobrodošlim estetikama.
Kemp je u tom smislu puno bliži stajlu, odnosno lajfstajlu – određene osobe. Osoba, dakle, može biti slučajno ili namjerno kič, dok je kemp, kako bi to objasnila Suzan Zontag, uvijek način konzumiranja odnosno “izvođenja” kulture. Kemp je od početka bio apstrahiran kao i ironičan obzor i stav. U odbranu mu je tada stalo antiakademsko raspoloženje koje je isključivo za cilj imalo odbranu marginaliziranih formi izražavanja, življenja i stilova života. Za cilj kemp, dakako, ne uzima bezvremenost ili vječnost, već ide u korak s dominantnom kulturom odnosno mainstreamom. Motivska kompozicija izbora iz Lidijine poezije, u prevodu Aleksandre Vujisić Lekić, odnosno lajt-motivska, povezuje u posvetama upravo ličnosti iz svijeta, uslovno rečeno kemp pokreta kao otpora akademskim strujanjima, a i sama poezija je, mada meditativna u osnovi, anti-formalistički nastrojena. Simbolika koja je opalescentno višeslojna, preliva se sa poezija na life/style od kojeg je ne možemo posmatrati hermetički izdvojenu jer ona je u osnovi eklektična kompilacija kempa i pop – arta, naročito E. Borholovog eksperimentalnog tipa.
(Iz prikaza Katarine Sarić: Vavilonska biblioteka/Library of Vavilon), prevod pesama: Aleksandra Vujisić)
Lidija Kiareli, Italija
POD MEKSIČKIM NEBOMPosvećeno Fridi Kalo
"Slikam cvijeće kako ne bi umiralo."Frida Kalo
Bio je to možda trag budućnostiVeć zacrtaneKoji su tražile tvoje očiMeđu oblacima rasutimPo meksičkom nebu.Bio je to kovitlac boja i zlatnih nitiTvoje tahuana suknjeDok si ti- ranjena i nikad pobijeđena -izazivala svijet.Bilo je poljubaca karminaKojima si potpisivala svoja pismaU potištenosti neuobičajenog miraKoja je polako isplivalaOd limba bolova.Bio je to možda neuhvatljiv sanžaljenje za izgubljenim danimaza životomukradenim od tebejednog dalekog jutrau autobusu iznenada poludjelom.
PJESMA ZA KAMIL KLODE
"Uvijek postoji nešto odsutno što me muči"Kamil Klode
19. oktobar 1943.
Teški oblacinevidljive vranelebde na nebu Provansepobješnjeli vjetarkoji otvara pukotine plave boje.Sama, slušaš glas tišineIkao zapanjena djevojčicagledaš u velike barekod braon gline- dragocjenog daraKoji ti je noćna kiša donijela.Po posljednji putu nestvarnom svijetlučudna stvorenjaoživljavajuod blatakoji su njegovaletvoje drhtave ruke.I tada te nepoznata smirenostzgrabia ti se smiješiškonačno slobodnaovog oktobarskog jutrau Montdevergu.
INSOMNIJA (MJESEČINA)Posvećeno Li Krasner
"Nijesam se nikada oslobodila prošlosti."Li Krasner
Springs, Ist Hampton, 1961
Insistiraću na lutanju kroz lavirinttišine i neraspoloženja.Usamljenostće biti saputnik mojih dana.Gledaću besana tihog duha Džeksona Poloka.Iz moje četkekapi i pljuskovi padaće na platno koje će napravitinejasne obrise ili tragovepetlje i zakrivljene linije će oživjetikroz dosadne amber tonove.Konačno ću osjetitiveliki mir dokSlušam umorni glas abonosne noćia u mraku slab odjeknapraviće svoj putsa osjekom i proticanjem mjesečine.(Posveta slici Mjesečina Li Krasner)
BAŠTA TAROTA
Posvećeno Niki de Sent FalSlikanje je smirivalo metež koji mi je uzdrmavao dušu.Niki de Sent Fal
Staza je sporaoko Velike Arkaneikaleidoskop uvijek u pokretuPrelamatvoju želju za nemogućim:mozaicima svijetlih bojamnoštvom malih ogledalakojareflektujumnoženanovo stvaraju.A ti Niki de Sent Faljoš uvijek si ovdjei još uvijek se smiješišna ovom magičnom i nestvarnom mjestutiposljednji tvorac snova
O autorki:
Lidija Kiareli (Lidia Ciarelli) je jedna od potpisnica osnivačke povelje Immagine & Poesia (Mašta i poezija), umjetničkog književnog pokreta osnovanog u Torinu, Italiji 2007. godine u saradnji sa Aeronwy Thomas, kćerkom čuvenog velškog pjesnika Dylan Thomasa.
Bavi se umjetničkom instalacijom i kolažom. Koordinatorka je manifestacije #DylanDay koja se se održava u Italiji (Torinu). Nagrađivana je počev od 2011. godine kada joj je dodijeljena zahvalnica za učešće na Prvom međunarodnom festivalu poezije u Svonsiju (Ujedinjeno kraljevstvo) za sveukupan pjesnički i umjetnički doprinos. Dobitnica je Medalje za književnu umjetnost (Nju Jork, 2020. godine) i nominovana je šest puta za nagradu Pushart (Pushart Prize) u Sjedinjenim Američkim Državama. Uz to, nominovana je za nagradu Mario Merz (Italija) za umjetnički doprinos 2020. godine i dobitnica je Velike nagrade žirija na Međunarodnom takmičenju 2021. godine (Sahitto International Award 2021). Njeno stvaraštvo prevođeno je na više jezika i objavljeno u više od 150 poetskih magazina i na internet sajtovima u državama širom svijeta.
|