Momir Lazić

Momir Lazić bio je srpski književnik, novinar, publicista i izdavač.

Rođen u Sarajevu 1947. goodine
Objavio je sledeće knjige pesama: "Žega" 1957, "Rađanje" 1970, "Jutro na usnama" 1979, "Pjesme ljubavi" 1983, "Čigrice grlice iz Skladišne ulice" - priče i pesme za decu 1986. godine, najveći tiraž u zemlji (9.000) primeraka, "Govor pjene" 1991, "Predaja istine" 1991, Dan u kamenu 1993, "Ne dam se ljubavi" 1994, "Mom narodu da ne zaboravi 1996, "Mom narodu da ne zaboravi 2001, drugo izdanje.
Roman "Švabac" 1987. Knjige ogleda i rasprava: Trideset jedan portret" 1998, "Krst zavičaja" 2000, "Ispiranje mozga" 2003, "Put u kataklizmu" 2004, "Obraz i otadžbina" 2005.
Priredio je "Antologiju srpske zbilje na arapskom jeziku 2006. godine.
Objavio je i "Hristoiskrice" 2007, "Slava Bogu" 2013, "Između deset prstiju" 2015, Pravda" 2009. godine i "Nepravda" 2011. godine,
U Poljskoj je objavio knjige: Suncu u pohode" 1989. godine (sa Marijom Lazić) i "Između dodira i ispunjenja" 1990. godine (sa Marijom Lazić).
Izbor poezije na nemačkom jeziku 2000. godine. "Kad brat brata izda" 2003. godine izbor iz poezije i proze na ruskom i beloruskom. Na ruskom jeziku objavio je "Vreme obmana" 2010. godine.
Prevođen je na švedski, rusinski, albanski, makedonski, slovenački, italijanski, malteški, poljski, mađarski, ruski, jermenski, beloruski, bugarski, rumunski i engleski jezik.
Dobitnik je više značajnih književnih nagrada:
Akademije Ivo Andrić za životno delo, "Zlatna značka" Kulturno prosvetne zajednice Srbije, "Lazar Vučković" za poeziju. Međunarodna nagrada za poeziju "Poznanj 1986", "Zlatna potkovica za najbolju rodoljubivu knjigu, nagrada za poeziju "Toronto", nagrada časopisa "Porodica i dijete" za prozu, nagradu "Milica Stojadinović Srpkinja" za poeziju, nagrada Nebojša M. Krstić za duhovno stvaralaštvo Srba, nagrada "Svetozar Miletić" za životno delo u novinarstvu, književne nagrade "Pavle Marković Adamov" za životno delo.
Dobitnik je Plakete sa likom Sime Matavulja koju dodeljuje Udruženje književnika Srbije 2019. godine.
Uvršten je u najelitinije antologije srpske književnosti: duhovne, ljubavne i rodoljubive poezije.
Osnivač je i glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturu, umetnost i društvena pitanja „Zbilja” koji je pokrenuo 1990. godine u Karlovcu.
Bio je glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće "Rivel Ko" u Beogradu.

U Hrvatskoj je, kao istaknut član Srpske demokratske stranke, hapšen i zatvaran od strane ustaškog režima HDZ-a.

Preminuo je 2020. godine u Beogradu.