|
|
|
 | Valentina Berić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
MOLIM ODGOVOR Da li je java ili je san?Da li je noć ili je dan?Da li je oblak tmuran što kišu nosi?Da li to sunce zoru za mladu prosi?Da li je suza ugasila osmjeh?Da li je kazna sustigla grijeh?Da li je nož pustio krv?Da li je bližnji postao samo jedan običan crv?Da li je kletva, magija ili prokletstvo neko?Da li je sudbina je li neko reko?Da li je sram zakopan dubuko?Da li se samo nemoral cijeni visoko?Da li se čuda dešavaju ili su priče prazne?Da li postoji istina ili su sve laži razne?Da li je mir skriven negdje tamo? Da li je sve nestalo i tamo i ovamo?Da li je ko bezbroj tona teška tuga?Da li je svaka godina beskonačno duga?Da li su mostovi odavno srušeni?Da li su izvori rijeka presušili?Da li se jecaj kroz plač ranjeno vuče?Da li se pravda sa nepravdom tuče?Da li je anđeo spustio krila?Da li je nestala gorska vila?Da li su rođeni postali neprijatelji?Da li se zvjeri veći prijatelji?Da li je vjera za večeru prodana?Da li još postoji duša odana?Da li se bliži propast svijeta?Da li podmuklost svakim danom sve više cvjeta?Da li je đavo došao po svoje?Da li sve što je bilo više nije ni moje ni tvoje? NEKA BUDE SRETAN KRAJ Vrijeme je mjestimično strahovito i nježnoPrvo kiša ogoli sumnje do gole kožePotopi uglavnom neobrađena polja I oči što ne vide širokoA onda sunce stidljivo proviri u strahu,Ljudi su svagdje istiPovršni, lažni, manje iskreni i odaniZvjeri su oduvjek znale i znaju svoj pravacNagon, instinkt i poštovanje hijerarhije,Čudna su neka došla vremena Velika, duga i teška putovanjaU retrovizoru vidiš samo hladnoću kako u tišini maše,U daljini vukovi zovu čoporBježite nevini u svoj rovToliko rđavih, istrošenih i iskrivljenih misliNapravilo je pogrešna dijelaRađaju se, rastu, umiru u mržnji,Fizička odbojnost, religiijska odvratnostRazum poljuljan, zakon suspendovanSlatke riječi u govoruStrijele zabodene u srčani mišićI cijeli vijek prođe u stradanju želja,Rat u glavi sa sobom, sa tobom, sa bližnjim svojimIzlije se ljubaznostLjubav sagori kao dim na cigariRušenje i nasilje vladajući gospodari,I plamen opeče, ujeda i lomiSve dok ga jača sila ne stegne za vratOnda se povlače glasnogovornici podvijenog repa,Prodane duše u zasjedi čekaju novi udaracSa zlim pogledima, ružnim ambicijama i poganim jezikomRaduju se tuđoj nevolji zasljepljeni ljubomoromNe znaju za riječ što kao melem liječi,U samoći, jedinom pravom putu ka iscjeljenjuPijuni će pasti pokošeni od sopstvene krviŽivot nosi potpuno nerazumjevanjeBar neka završni čin dobije aplauz.
|
