detalj slike: Foto: Nikola Kuprešanin

Dobrota razdvaja dan i noć

U okviru programa Reading Balkans, gošća Udruženja Krokodil (Beograd) bila je pesnikinja Marija Dejanović (Hrvatska/Grčka). Predstavila je svoju aktuelnu knjigu Dobrota razdvaja dan i noć i održala radionicu za mlade pesnike. Pored kreativnog rada i mnogobrojnih susreta sa kolegama i čitaocima, imala je priliku da bolje upozna srpsku prestonicu, njenu umetnost, istoriju i arhitekturu.

Marija Dejanović je rođena u Prijedoru, a odrasla je u Sisku. Živi i stvara i Zagrebu i Larisi. Objavila je knjige Etika kruha i konja, Središnji god i trojezičnu knjigu Orato Osto/Visible Bone/Vidljiva kost. Dobitnica je nagrada Goran i Kvirin za mlade pesnike, Marin Držić za dramski tekst i mnogih drugih. Zamenica je direktora Thessalian Poetry Festivala i članica uredništva časopisa Tema.

Књижевница Марија Дамјановић, Фото: Никола КУпрешанин

Pesnikinja Marija Dejanović govorila je za portal KRK o predstojećim festivalima, uspomenama koje nosi iz Beograda, ali i savremenoj pesničkoj sceni. 

 Beograd 17 - 6 - 21 - Književna radionica Kordun

U Beogradu ste mesec dana. Kakvi su utisci?

Provela sam svibanj u Beogradu na Krokodilovoj rezidenciji u sklopu programa Reading Balkans. Beograd mi je ostao u sjećanju kao prekrasan grad s bogatom i raznolikom kulturnom scenom, i kao dinamičan grad u kojem se uvijek nešto događa.

Da li ste imali priliku da bolje upoznate srpsku književnu scenu, posebno pesničku?

S dijelom srpske književne scene bila sam donekle upoznata i prije, a sad se to poznavanje još malo proširilo. Trudim se nabavljati knjige svojih kolegica i kolega iz regije, jer mi se postjugoslavenska književna scena – općenito, balkanska književna scena – čini veoma kvalitetnom, i u kontekstu svjetske književnosti, nepravedno zanemarenom. Naravno, zbog manjkavosti po pitanju distribucije knjiga između Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, pa onda pogotovo i ostatka balkanskih zemalja, tu scenu ne poznajem onoliko koliko bih voljela. Ono što na neki način nadoknađuje taj izostanak sustavne komunikacije su za mene prvenstveno internetski časopisi i portali posvećeni regionalnoj književnosti, te književne rezidencije, festivali i slična događanja. Tijekom boravka u Beogradu srela sam neke kolege koje nisam vidjela godinama, ali i upoznala neke ljude koje sam dosad poznavala jedino preko njihovih tekstova. Nabavila sam dosta knjiga kojih inače nema u hrvatskim knjižarama, održala sam promociju svoje knjige, šetala sam gradom, pisala, i sve u svemu, bilo mi je jako lijepo.

Učestvovali ste na mnogim festivalima poezije i dobar ste poznavalac savremene produkcije. Gde je mesto regionalne poezije u odnosu na svetsku?

Poezija koja se piše na ovim prostorima vrhunska je, ali i dalje na neki način skrajnuta. S jedne strane, po samoj kvaliteti, tekstovi koji nastaju na Zapadnom Balkanu stoje rame uz rame s književnom produkcijom koja se odvija na mnogo većim i utjecajnijim tržištima. Ipak, mi iz nekog razloga, kao fenomen, uglavnom još nismo toliko zanimljivi stranim izdavačima. Naravno, postoje iznimke, i pojedini naši autori i autorice zasluženo su etablirani u Evropi, pa i svijetu, ali broj knjiga naših autora koje se prevodi tek je vrh sante leda svega što Zapadni Balkan nudi u književnom smislu. Čini mi se, ipak, da se u posljednje vrijeme događa nešto divno, i da se sve više kod ljudi izvana budi interes za književnosti ovih prostora.

Pesnik Tanos Gogos i vi organizujete festival u grčkom gradu Larisi. Koliko institucije Grčke imaju sluha za umetnost, u odnosu na Hrvatsku, gde ste takođe aktivni?

Thessalian Poetry Festival je festival koji je Tanos prije devet godina pokrenuo iz čistog entuzijazma i ljubavi prema poeziji, a prerastao je u međunarodni festival sa stotinama posjetitelja. Jako sam sretna da imam od prošle godine priliku sudjelovati u organizaciji nečega što na jedan magičan način povezuje lokalnu tesalijsku scenu, grčku poeziju i pjesnike iz ostatka Europe, a u programu uključuje i glazbu, ples, vizualne umjetnike... Ove nam je godine u fokusu poezija pjesnika iz Slovenije, ali, ako bogovi epidemije dozvole, imat ćemo i gošće iz Portugala, Makedonije, i mnogih drugih zemalja. Suorganizator festivala je Grad Larisa, koji je doista sjajan po pitanju podrške koji pruža kulturnoj sceni, a surađujemo i sa ostalim gradskim kulturnim institucijama, poput Dijakronijskog muzeja, Francuskog instituta, Off Art plesnog kazališta, i mnogih drugih.

Grčka je velika zemlja s dugačkom poviješću i Grci su svoj identitet oduvijek na neki način vezivali za umjetnost, a tu ljubav prema kulturi žive i dalje. Po pitanju samog sluha za umjetnost, u odnosu na Grčku, Hrvatska nimalo ne zaostaje. Naše institucije, po mom iskustvu, trude se pružati podršku velikom broju kulturnih programa, koliko mogu, u skladu s minimalnim budžetom koji kulturni sektor dobiva iz državnog proračuna.

Šta nedostaje pesničkoj sceni u regionu?

U državama regije premalen se udio novca iz državnih proračuna izdvaja za kulturu. Ostalo nam ništa ne nedostaje. Odnosno, sve ostalo što nam nedostaje, proizlazi, po mom mišljenju, iz podfinanciranosti kulturnog sektora.

Posle Beograda nastavljate putovanje i promovisanje nove knjige ''Dobrota razdvaja dan i noć''. Gde će ljubitelji poezije moći da vas sretnu?

Trenutno sam u Sisku, a uskoro idem u Portugal, u grad Oeiras, na festival Mostra de Artes da Palavra, i tome se jako radujem. U planu su gostovanja u još nekim zemljama, ali u ovim nesigurnim vremenima, kad se čini da bi se, da ga se organizira, odgodilo i početak ili kraj svijeta, o stvarima je možda bolje govoriti tek nakon što se dogode.

            Za sve koji vole poeziju, jedna Marijina pesma iz knjige Dobrota razdvaja dan i noć.

Kuća

Polažem ti prste na zatvorene kapke očiju

bolje je kad ništa ne vidim, kažeš

u ničemu nema ni mraka ni svjetla

sve se doima ljudskim, kao da si mi kuća

Puno smo toga planirali, a sad je dan otvoren

kao napušten, rasvijetljen kolodvor

ispred kojeg je pometena ulica

Zato rukama zazidavam rupe

pazim da se na ljeto u srce ne nasele ose

dok punim ljubavlju te praznine:

povremene erupcije, ponešto otpora

nekoliko prošlih života koje se lako zaboravi

pet-šest propalih godina punih eksperimenata

i onda razdoblja rasta

kratkotrajna ali stabilna

kao tusti hrčak ili brak od par godina

a nisi ni ti bio loš

isprva predobar da uzmeš na prevaru

kasnije previše ponosan da tražiš ono što ti pripada

i tako si se zatekao sam

na glavnom trgu

bez ikoga koga bi krivio i za što

ili mu nešto dugovao

Na puno smo toga danas računali

Planirali izlet u šumu, a padne kiša

Danju je kuća hladan zid

ispred kojeg sam ostavila domaći kruh

da se hladi

Kuća je, noću, kad se u snu nasmiješ 

i sve zasvijetli

Razgovor vodila: Branka Selaković

PODELITE OVAJ TEKST NA: