O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKolumnaKultura sećanja











Istorija
Nauka
Tradicija







Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Riznica


CICVARA SA KLINJA

Dragica Ivanović


CICVARA SA KLINjA


Zaštitni znak    područja, sinonim za radost porodičnih susretanja, punoća ukusa, još kada je Cicvara sa medom, e to je potpun hedonizam nepca, oka i srca.
 
CICVARA je u Hercegovini više od jela, to je misao na Božićno jutro, miris tamjana, topli vosak na rukama koji sa svijeća mirbožnica kapa po dječjim prstima i grije, i danas dok smo ostali djeca iako smo odrasli ljudi, to je očevo nasmijano lice dok nam dijeli svijeće, slama na podu i orasi, žito kojim zasipamo polaznika i na trpezi šerpa u kojoj se oglednula planinka, kako se tad zvala žena u kući koja je radila oko mrsa i mlijeka, a to je baka, majka, strina, tetka...
Cicvara se ubraja u stara hercegovačka jela, jer etnološki podaci govore da se kuva odvajkada u ovim krajevima. Najstarije recepture su zapisane još u manastirskim knjigama i u njima se cicvara priprema od brašna žitarica, prije svega pšenice, ali i raži, ječma, kukuruza.


Чувена клињска цицвара


Potrebni su i maslac i kajmak kao neophodne masnoće za dobru cicvaru. Kako se pravi cicvara? Prvo se rastopi masnoća pa joj se zatim doda voda, brašno i onda miješa sa bezgraničnim strpljenjem, jer tek kada se brašno sasvim sjedini sa rastopljenim kajmakom i postane jednolična masa bez grudvica, i kada počne da se odvaja od zidova posude u kojoj se spravlja, cicvara je gotova (za otprilike 250 grama kajmaka treba potrošiti 4-5 kašika brašna). Veliki majstori kuhinje tvrde da postoji i jedna „mala tajna”- nikako ne smije da se mijenja smijer u kome se miješa cicvara, to miješanje mora da bude neprestano i u jednom te istom ritmu.
Cicvara se služi topla i najljepša je kad se u procesu spremanja sem pšeničnog doda kukuruzno brašno.
Ovo je jelo koje je u brojnim hercegovačkim domaćinstvima neizostavan dio božićne trpeze, a ukućani po starom običaj  se cicvarom mrse i prvo što se ujutru na Božić stavi u usta je cicvara.


 
Nadaleko je poznata cicvara sa Klinja


U kuhinji motela Klinje od njegovog početka rada pa do zatvaranja kako se prisjeća Zora Delić i dan danas, nekad radnica UiT-a Gacko, se napravilo bezbroj cicvara i nadaleko je Klinje bilo poznato baš po cicvari i pastrmci. Tako su davnih 70-80ih prošlog vijeka na putu iz Beograda ka Dubrovniku i obrnuto i iz svih pravaca i ciljano  brojni, doktori, umjetnici, glumci, književnici, generali, ambasadori dolazili na Klinje na cicvaru. Čak urbana legenda pominje i jednog kineskog ambasadora u posjeti Klinju. U prekrasnom prirodnom okruženju boja neba, vode, četinara i fenomenalne lokacije samog motela ne mali broj posjetilaca se zadržavao i duže.
Zahvaljujući radnicima, kuvarima, konobarima, osoblju koji su disali kao jedno i spremno dočekali ugostili i ispratili  svakog ko dođe i po onoj staroj "dobar glas, daleko se čuje" bolja reklama im nije ni trebala.
Kako Zora kaže prvu cicvaru je na Klinju napravio Risto Marković, a pravili su Stana Marković, Milena Bošković, Danica Miletić i sama Zora,  koja kaže, ko je tu radio znao je i napraviti cicvaru. Sretna su to vremena bila, nažalost motel Klinje ne radi danas, ostaje priča i nada da neće dugo proći dok zamiriše ponovo Klinje na cicvaru sa medom i na pastrmku, dok se začuje smijeh i zaori pjesma.
 
Jezero Klinje nastalo je u vrijeme austrougarske okupacije, a ime je dobilo po toponomu Klini što predstavlja mjesto gdje je " uklinjeno". Nastalo je po završetku izgradnje kamene lučne brane „Klinje“ koja je trajala između 1891. i 1896. godine. Za vezivanje kamenih blokova od kojih su sačinjeni zidovi brane, korišten je pepeo lave sa vulkana Vezuva, u Italiji. Brana koja je pravljena za potrebe navodnjavanja Gatačkog polja, je prva lučna brana na prostoru bivše Jugoslavije.
 
Jezero je površine oko 26 hektara i zapremine 1,7 hm³ vode. Jezero Klinje je prvo vještačko jezero na prostoru Republike Srpske. Stvoreno je za potrebe navodnjavanja Gatačkog polja u sušnim periodima godine. Ovo akumulaciono jezero se vodom napaja iz rijeke Vrba, Dramešinka i Žanjevica."
 
Samo jezero ima magičnu energiju i svi pisci, slikari, pjesnici, fotografi pokušavajući uhvatiti taj zvjezdani odsjaj u smaragdu noći i punoći svih boja dana našeg lijepog jezera Klinje ostajali očarani.
Možda je magija ipak u ljubavi jer djeluje da sve ljubavi koje su se tu rodile i dalje žive tu, ušuškane, nedodirljive, pa svojom ljepotom pjevaju sa pticama dok je neba i zemlje i onih koji ih se sjećaju.
 
Cicvara sa Klinja je ostala do dana današnjeg znak prepoznavanja i zaštitni znak jednog podneblja i vremena i koliko god iznova pisali o njoj svaki put još ljepše miriše. Dobri moji, do neke nove priče ostajte nam zdravo.



Мотел Клиње у Херцеговини код Гацка



PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"