|
|
|
 | Ilija Šaula | |
| |
Ne prestati voljeti Često sebi previše dozvolimo. Čuvajte ljubav. Neograničena je, ali treba biti oprezan sa njom. Nedostaju mi članovi familije koji su u tranziciji, sa njima sam mogao opušteno da razgovaram o tragovima na koje nailazim i onima koje ostavljam iza sebe, mogao sam im se pohvaliti uspjesima, oni su to voljeli, a umjeli su i da me utješe ako bih u nečemu griješio i usmjeravali bi me na ispravniji put. Taj period života u okruženju najbližih bilo je istinsko radovanje životu. Model po kojem danas živim su nametnute norme, sistemski uslovi, dužničko robovanje, zatvor u kom osjećaš da si slobodan, zagarantovani standard koji imaš ako možeš da ga platiš. Često se plašim istinskog uživanja i radovanja jer to bi značilo da se odričem svega. Interesantne su te krajnosti koje se javljaju u svijesti. Da li ustati ili odustati! Pustiti sve niz vodu. Kako bih živio kao beskućnik? Da li bih bio napušten? Vrijedi promijeniti nešto, naučiti nešto novo, ali nikad prestati voljeti! Ponekad osjećam da bi život bio ljepši da se manje zna. Moja baka je uvijek govorila da ne valja biti previše pametan. Nisam uvijek razumio šta ona kaže, ali sam pamtio. Kad ti se otvara novi svijet, budi spreman da uđeš u njega! Ljubav na koju sam navikao uči me kolektivnoj svijesti, nisam se još navikao sam na sebe i kad čovjek počne da postaje sam svoj, nekako zbog navike još uvijek smatra da mu neko nedostaje. Nesvjesni smo da se sami rađamo i da sami umiremo, a sve što je zajednica, sve je to dio institucije koju stvaraju ideje i djela, a kolektivna svijest je prihvata. Budimo svoji na svome i život će biti ljepši. A kako je život nastao neka ostane vječita tajna, jer kad bismo je znali, iznova bismo htjeli da pokušamo ponovo. Tajna je eliksir vječnosti!
|
