|
|
|
STIH LIJEČI, ZALUD SU SVA BLAGA  | Ranko Pavlović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
IMANjE
U obilazak svog imanja krećem:
tu stih, tu priča, tamo dramski zaplet.
Kraj puta su. Znam da ih niko neće
u svoju torbu; do mene će opet.
Dok broje novac oni što imaju,
dok nesit zlato od pogleda krije,
ja pravu Riječ tražim u beskraju
tajnih prolaza lirske galaksije.
Njima biseri, dijamant, opali,
a meni Slovo, u njemu je snaga.
Onima koji još nisu spoznali
da stih liječi, zalud su sva blaga.
30. 11. 2022.
STIHOVI U NOĆI I noć već spava. Ja pričam sa stihom
dragog pjesnika iz prošlog vijeka.
Otvaram knjigu, šapućem ga tiho.
Ostatak pjesme nestrpljivo čeka.
Ponoć treperi u listu platana
što kraj prozora danonoćno bdije.
Stih sa mnom diše dah novoga dana,
dok danas gasne, a sutra još nije.
I noć odmiče. Pjesma se razgara.
Stiže i pjesnik iz godina davnih.
Onaj prvi stih, prepun zlatnog žara,
pronosi vatru duž aleje slavnih
što mojom sobom kô potok vrluda
i kroz vedru noć sije radost svuda.
5. 12. 2022. RAZGOVOR SA SOBOM Sve češće se sâm sa sobom svađam:
šta obiđoh, šta zbunjen promaših,
kuda idem, šta mi se događa,
a šta plod je maštanja nestašnih.
U kafani, gdje samotni sjede,
ja poručih dvije kafe gorče,
jednu za se, a drugu za sebe,
i razgovor sa sobom započeh.
Slušaj dobro, kaže jedna šolja,
tvrdoglavost tvoja nema kraja.
Nasuprot njoj tvoja strana bolja,
nju prigrli, da te s tobom spaja.
Ne trabunjaj, druga šolja sikće,
ali brzo osjećanja stiša.
Što zamisliš, tako ti i biće,
kaže zatim, to je sila viša. 10/11. 12. 2022. KNjIGA I SAMOĆA
Knjiga na stolu. Samoća u sobi.
Otvaram prozor. Samoća napolju.
Gledam u prazno. Misli mi zarobi
grumen samoće na tamnom postolju.
Zatvaram prozor, knjigu razlistavam.Samoća bježi pred naletom slova.
Topla vedrina sobu ispunjava.
Stižu junaci iz dječačkih snova.
11. 12. 2022
|
