detalj slike: KRK Art dizajn

SONETNI VIJENAC

KOSOVO RANO MOJA

1.

Kud bez tebe, Božurpolje slavno,

krvi vrela, što tečeš kroz vene,

otvori mi kapije, Prizrene,

zaključane stoje već odavno.

Da  ljepotu Ljeviške ugledam

i da bijele poljubim joj skute,

da upalim svijeće utrnute,

da joj kažem da je nikom ne dam.

Iz korova izbavim temelje,

što je nekrst palio i krao,

gdje je Silni Dušan stolovao.

Da zidamo nove Arhangele.

Da vratimo svetinju Bistrici.

Oči moje, svi moji vidici.

2.

Oči moje, svi moji vidici.

Tu se naše još verige njišu,

zapretena žiška na ognjištu.

Dušanovi kliču oklopnici.

Prodali te zloće i neljudi

mučki, kradom nisu nas pitali,

ponizili, pretke i izdali.

Ko još srce prodaje iz grudi.

A ti nisi, dušo, na prodaju,

sveta zemljo, hristolikog lica,

ti si naša žila kucavica.

To nekrsti moraju da znaju.

Ćute sveci svezani u žici.

Suzo moja, bolne duše krici.

3.

Suzo moja, bolne duše krici.

Nije privid da smo prevareni

al' od Boga nismo ostavljeni,

čovječanstvo svo u nevjerici.

Zar se tuđe može svojim zvati?

Jedan narod što nikog ne dira,

ktitor crkvi, lavri, manastira,

sa ognjišta drevnog protjerati.

Tu je naša kuća i kolijevka,

naši dvori, i zlatni kondiri,

bez Kosova ni Srbin ne živi,

samo Božje i srpsko dovijeka.

To tapije svjedoče nam pravno.

Od majke te odvojili davno.

4.

Od majke  te odvojili davno.

Poharali nisu prisvojili,

tu su Srbi od vajkada bili.

O, Kosovo Božurpolje ravno!

Golema te tuga opasala,

na licu ti nema veselosti,

predaka se razljutile kosti,

Simonida slijepa progledala.

Došlo vrijeme, valja vojevati,

došlo vrijeme biti, il' ne biti,

od sjemena kukolj razdvojiti.

Dušanovo carstvo da se vrati.

Sokolova da poleti jato.

Voljom Božijom Srbima si dato.

5.

Voljom Božijom Srbima si dato.

Da te vole, brane i čuvaju,

da te nikad nikome ne daju,

da ne budeš nikada prodata.

Da ostaneš zauvijek svetinja.

Mit i zavjet svakoga Srbina

u nasljedstvo sa oca na sina,

da od svjetskih odbraniš se psina.

Hristoliko polje razapeto,

odoljevaš bombama i buri,

proplakali crveni Božuri.

Gazimestan naše mjesto sveto.

Ostavljeno u amanet rodu,

odabranom nebeskom narodu.

6.

Odabranom nebeskom narodu.

Bog je Srbe sebi odabrao

nebeskom ih carstvu primakao.

Da šetaju po carskome svodu.

Za tebe se sile otimaše,

za tebe se ljute bitke bile,

čuvali te anđeli i vile,

al'  te Srbi nikome ne daše.

U tebi su naši manastiri,

Nemanjića lavre i svetinje,

loza, grožđe, bogate ljetine.

Carska vina, kraljevi putiri.

Drijevni korjen srpskome narodu.

Relikvija  da ostaneš rodu.

7.

Relikvija da ostaneš rodu.

Da Vidovdan Krsnu slaviš slavu,

kad je Lazar položio glavu.

Pričest  primaš o velikom Godu.

Da pamtimo srpske vitezove,

i sve rane Pavla Orlovića,

Obilića, mladog Kosančića,

Jug Bogdana, njegove sinove.

I poslednju Kneževu poruku

" Nije važno sila kolika je,

već Kosovo sveta zemlja da je."

Istrgnutu Damjanovu ruku.

Mit si rodu, svima je poznato.

A sad cviliš tužno i izdato.

8.

A sad cviliš tužno i izdato.

Ne možeš se oduprijeti hajci.

Otrgli te iz naručja majci,

znaš da niko nema pravo na to.

Prokletije ostale proklete,

svjedoci ste zločina i zala,

gdje kidiše i vrana i ala,

kako ruše bogomolje svete.

Svi zločini kreću s Prokletija.

I nebo se na nas naljutilo,

pa vidike sve nam zaklonilo.

Sklon'te mjesec da sunce zasija.

Zraku sunca sveti Metoh ište.

Ne damo te, naše sudilište.

9.

Ne damo te, naše sudilište.

Korijeni se tvoji razgranali,

robovali,  al' te nismo dali.

Brigo naša i naše stratište.

Ne dirajte u prošlost r'ječitu

Sve su laži, ona istina je,

zapisana svjedoči i traje.

Ne slomiste Srbiju vječitu.

Ona nije nikom robovala,

s punom sofrom svakog dočekala,

ali svoje nikom nije dala.

Svakom hrabro na biljegu stala.

Nikad niko ne smije te dati.

Opet bićeš srpsko i ostati.

10.

Opet bićeš srpsko i ostati.

Naš si zavjet i naša ikona,

prestonica pravoslavnog trona,

dok nas ima ne smiju te dati.

U pamet se,braćo, zavađena,

majčino ste mlijeko obrukali,

i sve pretke što su za vas pali.

Ista vam je sudba dosuđena.

Otkupite grijehove od Boga.

Preci vam se nisu inatili,

u nevolji zajedno su bili.

Tuđeg brata ne zovi za svoga,

Kosovo se ne smije prodati.

Metohija opet mora sjati.

11.

Metohija opet mora sjati.

Tužno cvile Visoki Dečani.

Zašto Sveta zemlja se ne brani,

djeco moja, zar ćete nestati?

U geto vam čeljad zatvorili

i palili svetinje bez stida,

krst lomili, ne imali vida,

u štale vam crkve pretvorili.

Kuda ćete,braćo, bez Kosova?

Da l' još neki vojskovođa ima?

Kosovo je srce u grudima.

Kosovo je zemlja Srbinova.

Vrati, Bože, djecu na ognjište.

Ostaćeš nam vječno Svetilište.

12.

Ostaćeš nam vječno Svetilište.

Vid, zakletva i sve naše što je,

o, Kosovo, dično ime moje.

Bože, narod samo pravdu ište !

Rod će srpski opet da se vrati

svojoj njivi, svome vinogradu

nikad nije izgubio nadu.

Ljetinu će svoju sabirati.

Božur sveto cvijeće zalivati.

Gračanice zvona će da zvone,

zasijaće oltar i ikone

kod Dečana okupljati svati.

Sloga braću zauvjek spojiti.

Jeka truba pobjedu javiti.

13.

Jeka truba pobjedu javiti.

Troprsta će žuborit' Bistrica

Oliveru poteć'  suza s lica.

Pravoslavlje cijelo veseliti.

Ivan, Panto, djeca Goraždevca

svo će selo zvati u svatove

da ostvare davne snove svoje.

Vidovdan će da proslave sveca.

Ne damo te,  gnijezo Srbinovo,

ne damo te nikom, srce iz grudi,

živi vječno zakletva nam budi.

Vratićemo Carstvo Dušanovo.

Opet ćemo novo gn'jezdo sviti.

A Kosovo mora srpsko biti.

14.

A Kosovo mora srpsko biti.

Braćo moja, što ste posvađani

pupčanom ste vrpcom povezani,

nemoj bratske da kidate niti.

Tuđa majka brata rodit' neće,

ni maćeha mlijekom zadojiti.

Bez Kosova neće Srba biti.

Branite Metoh i božura cvijeće.

Kako ćete pred Miloša stati,

a šta reći lijepoj Oliveri,

što je srpski narod iznevjeri.

Kosovo se mora sačuvati.

Da pobjede krunu mu predamo.

Kud bez tebe Božurpolje slavno.

Magistrale

Kud bez tebe, Božurpolje slavno

Oči moje, svi moji vidici

Suzo moja, bolne duše krici

Od majke te odvojili davno

Voljom Božijom Srbima si dato,

Odabranom nebeskom narodu,

Relikvija da ostaneš rodu,

A sad cviliš tužno i izdato.

Ne damo te naše sudilište,

Opet bićeš srpsko i ostati,

Metohija opet mora sjati.

Ostaćeš nam vječno Svetilište,

Jeka truba pobjedu javiti,

A Kosovo mora srpsko biti.

PODELITE OVAJ TEKST NA: