|
|
| Aleksandra Gajić - Aleks Saška | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
ONIMA KOJI VJERUJU Dogodi će se ostvarenje svih snova u samo jednom danui mada to nerazumljivoi nejasno zvučalo,dogodi će se.Zapjeva će sve rijetke ptice u jednom glasui čini će se kao da sanjašsvu tu ljepotukoju ni slutio nisi.Spusti će se Sunce na dlani neće te opržiti,samo ćete grijati i činiti da otapa se sva boli suze koje si dugonosio.Sa kišama spišta ćeš se na vlati trave i neće se polomitisamo ćeš čuti bezbroj ,bezbroj kapikoje žedno napajaju zemlju.Samo u jednom danu sve tuge nesta ćei izgubiti se daleko od tebei klizi će suze srećeniz lice tvoje nasmijano i srećno,i mada i to nejasno i nerazumljivo zvučalo,znam sigurnodogodi će se.Dogodi će se onima koji vjeruju... RASTANAK
Mislila sam ti večeras napisati najljepšu ljubavnu pjesmu. Sjećaš se, kao nekad uzimala bih pero i gledala u tvoje zjenice. Slikala bih riječi pastelnim bojama optočenim ljepotom ćutnje o dalekoj raskoši naše neprolazne ljubavi. Obožavao si zanos kojim sam utiskivala svaku riječ, svako slovo tvog imena u naša požarom zahvaćena tijela. Nakon toga bi ćutao. Ležali bi zagrljeni u mraku da ti ne bih ugledala tugu koja bi me zaplašila. Znam, ćutao si tu laku drhtavicu ponovnog i ko zna kog po redu obećanja, da ćemo uskoro bez straha pripadati jedno drugom. Jutrom, ti si išao njoj, ja se vraćala njemu. U svakom novom rastanku kidale bi nam se riječi. I godinama tako. Poslednji put sam solju sa tvoga tijela solila duboku ranu starih obećanja. Predosjećala sam da je ovaj put poslednji. Smijala sam se da te ne podsjetim na tugu koja je podrugljivo ležala između nas. -To se mladost u tebi raspalila- rekao si zanesen trenutkom, oćuteći da sam već starica uvenula u nadi da ćemo ikad biti skupa. Na radiju neko Prevera recituje -Život razdvaja one - one, koji su se mnogo voljeli...
|