detalj slike: KRK Art dizajn

SONETNI VIJENAC 

RODNOM MODRANU

                    1.

Srećno blista ispod  Majevice

rodni Modran, moje selo milo

svu  ljepotu svijeta pokupilo

dok mu Sunce obasjava  lice.

Ljudi vrijedni k´o  pčelice rade.

Svi zajedno istu brigu brinu.

Boga mole da čuva ljetinu,

svaku njivu žure da obrade.

Čim se počnu topiti snjegovi

i priroda stane da se budi,

voće počnu kalemiti ljudi

ozelene njive i br´jegovi.

Složna braća umoru prkose

eho pjesme nadjačao kose.

                    2.

Eho pjesme nadjačao kose.

Kada kosci počnu kositi  trave

ranom zorom koševinu slave.

Lijepe cure vodu im donose.

A u podne kad zatitra jara

svi u hladu ispod oskoruše,

hladnom vodom razgaljuju duše

kosaca se družina odmara.

Miris pite i pogače vruće

pomješa se sa košenom travom.

Stiže ručak u trenutku pravom

domaćice donose od kuće.

I rakiju sa pogačom nose

livade se slažu u otkose.

                     3.

Livade se slažu u otkose.

Svi presrećni ozarena lica,

iz flaše se smiješi šljivovica.

Jedan drugom radosno prinose.

Milina im tad oblije grudi.

Onda počnu otkivati kose

da do mraka livade pokose

u njima se nova snaga budi.

Prekrste se, pa ponovo krenu.

A uz pjesmu koja ne prestaje:

„Sutra lijepa Jela se udaje

ko će kupiti travu pokošenu“?

I suza se skotrlja niz lice.

Odšetalo Sunce niz litice.

                   4.

Odšetalo Sunce niz litice.

Jablanovi svoje sjene duže

i sutra će opet da se druže.

Pčele nektar nose u košnice.

Živina je motke zauzela.

U torove skupljaju se stada,

pokošena ostade livada.

To je slika moga rodnog sela.

Jata ptica oko gnijezda kruže.

Prvi sumrak silazi niz dolje,

kosci srećni - pokošeno polje.

Ponovo će sutra da se druže.

Djevojke će donositi vodu,

moba sela dika je narodu.

                   5.

Moba sela dika je narodu.

I još mnogi običaji lijepi

čuvaju ih da im duše krijepi.

Tradiciju da ostave rodu.

Domaćice spremaju avlije

kreče kuće, sade perunike.

Sloga im je prešla u navike.

Od Modrana ljepšeg sela nije.

Šumi rijeka kroz cvijetne šljivike

kroz proplanke i rosne livade,

to priroda samo zna da dade.

Bože mili, nigdje ljepše slike.

Tu prolaznik pogleda ne skida

očuvani običaj bez stida.

                          6.

Očuvani običaj bez stida

kad slavimo i kad svadbujemo

na krštenju kada kumujemo

i kada se nova kuća zida.

Na  mobu se ne poziva niko

međusobno ljudi se pomažu,

poštuju se i k´o braća slažu.

Takav život moj je Modran svik´o.

Skupa dijele i radost i muku.

Bratska sloga ovdje veže ljude,

prvi pijetli iz snova ih bude

jedan drugom uvijek pruža ruku.

Godinama sloga se ne kida.

Javorove gusle nasred zida.

                  7.

Javorove gusle nasred zida

krase kuću svakog domaćina,

prenosi se sa oca na sina,

draže su im od očinjeg vida.

Kolač, žito, ikona i svijeća

čuvaju se k´o oči u glavi,

svaka kuća svoju Slavu slavi

da blagoslov prati ih i sreća.

O Božiću da se svi mirbože.

Domaćica da Česnicu pazi.

Svakoj kući Polaznik dolazi.

Domaćini da Badnjake lože.

Odžak puši ka nebeskom svodu.

Elegije Filip pjev´o rodu.

                      8.

Elegije Filip pjev´o rodu.

O Ivanu što otkupi glave,

pa ga braća kroz vjekove slave,

kako im je kupio slobodu.

Gusle su mu prolamale zvuke.

Kako Dušan Srbiju uzdig´o,

kako s vojskom na tri mora stig´o.

Zašto Stanko ode u hajduke.

Opjevao Starinu Novaka,

Jug Bogdana , devet Jugovića,

Kosančića, hrabrog Obilića

i nepravdu Uroša nejaka.

Zastajali prolaznici s puta.

Mjesec bećar kad nebom zapluta.

                  9.

Mjesec bećar kad nebom zapluta

baca srmu na krovove kuća,

selo spava mirno do svanuća.

Sve se tada ukloni sa puta.

Sija noću kao dukat žut

i bisernu obasjava rosu

po ružama u cvijetnom zanosu

mirnih snova ušuška ti skut.

Tišina je ništa se ne čuje

samo rijeka šumi polagano.

Modran moje selo opjevano

svud  dobrota u njemu caruje.

Zrikavci se čuju sa utrina

obasjaju zvijezde sa visina.

                      10.

Obasjaju zvijezde sa visina

kuće, njive, staze i proplanke

kud smo nekad išli na igranke.

Kako te je gledati milina.

Kad ti vjetar latice raznosi

sa procvalih šljiva i jabuka,

dječijih se sjetim nestašluka

kud smo nekad  mi trčali bosi.

Kad se žmurke igrasmo do mraka

i trgali jorgovanu  grane

bježanija na četiri strane

kada počne da nas traži baka.

Što su bila ta vremena fina.

Društvo staro, vesela družina.

                      11.

Društvo staro, vesela družina

nikada se razdvajala nije

i sve tajne znala je da krije

sokacima kroz selo kružila.

Mi smo prve jagode rumene

ispod lišća kraj potoka brali

još za rose na travke nizali

u đerdane lijepe i crvene.

To sam uvijek mami donosila

da bi malo od posla zastala,

kad bi niske od mene primala

oko bi joj suza orosila.

Djed komšije svraćao sa puta.

Rakija se tada pila ljuta.

                12.

Rakija se tada pila ljuta.

Prva, druga a najslađa treća,

pa im duše obavije sreća

i u duge priče se zaluta.

Jedan kaže da će ženit´  sina,

drugi kćerku za udaju sprema,

treći kaže: „Zašto kiše nema“?

a četvrti ponijela ljetina.

Svaki svoju priču započinje

prestaju se i čaše brojati.

Još poneko u društvo im svrati.

Tad se niko ni zašta ne brine.

Zora sviće i lampe se gase.

A kad pijetli novi dan oglase.

                     13.

A kad pijetli novi dan oglase

sve navike uvijek isto važe.

Mama prva vatru nam odlaže

na bunaru otac umiva se.

Žuna nekad zaklikće iz luga.

Od Gučeva pa do Majevice

nadlijeću te čile prepelice.

Posle kiše zagrli te duga.

S novim danom i poslovi novi.

Komšije se naglas dozivaju,

kod koga će -  to od juče znaju.

Selom miris šire jablanovi.

Proplancima šljivici te krase.

Narod vrijedan na nogama – zna se.

                     14.

Narod vrijedan na nogama – zna se.

Po tom moje poznato je selo

skuplja mobe, igranke i prelo.

Ušoreni sokaci ga krase.

Modran rijeka vrludava, mala

grane vrba plete u uvojke,

na Đurđevdan okuplja djevojke

pored koje ja sam prohodala.

Tu su moje ostale svetinje

mog djetinjstva tu se barke njišu,

uspomene drage se ne brišu.

Selo moje, ne zaboravi me.

Tu  cvrkuću laste i grlice.

Srećno blista ispod Majevice.

     MAGISTRALE

Srećno blista ispod Majevice.

Eho pjesme nadjačao kose.

Livade se slažu u otkose.

Odšetalo Sunce niz litice.

Moba sela dika je narodu.

Očuvani običaj bez stida.

Javorove gusle nasred zida.

Elegije Filip pjev´o rodu.

Mjesec bećar kad nebom zapluta

Obasjaju zvijezde sa visina,

Društvo staro, vesela družina

Rakija se tada pije ljuta.

A kad pijetli novi dan oglase

Narod vrijedan na nogama- zna se.

PODELITE OVAJ TEKST NA: