ČEKAJUĆI RIJEČ DA OKRILATI | Željko Perović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn - Željko Perović art
MIR I TIŠINA
Umoran od kratkih koraka
Posrećem i tražim
Klupu u parku
Da sjednem
Poj ptica oslušnem
I drhtno tijelo ozdravim
Odbjeglu snagu
Ponovo vratim
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom
U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja
U stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom
Nekada sam u prolazu
Baš na ovom mjestu
Krajičkom oka stidno
U bijele kose gledao
I šešire do pola glave upale
Što bradom
I rukama drhtnim
Štap čuvaju
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom
Evo i vrijeme je promjenilo boje
Na granama lišće požutilo je
Kao slike iz prošlosti moje
Ili se nebo nije umilo
Ili su krive naočale suzne
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom
O Bože
Dali su vrata zatvorena
Ili se hladna vjetrina uselila
Umjesto mene utoplila
Mir i tišina!
POEZIJA
Poezija je biser potok
Strog sudija i pravde svjedok
Pogledu samku krišom se ponudi
Da tihim žuborom um razbudi
I čeka riječ da okrilati
Jedna uz drugu i ko zna koju
Stihove šarenim vezom tka
Kao što jesen lišću mijenja boju
Poezija usnule budi iz sna
Kroz krvotok milom putuje
Da tijelo toplinu osjeti
U srcu gnijezdo slovima svije
I čeka riječ da okrilati
Jedna uz drugu i ko zna koju
Stihove šarenim vezom tka
Kao što jesen lišću mijenja boju
Poezija usnule budi iz sna!
ZIMSKI SNjEŽNI DANI
Zimski dugi i snježni dani
Pahuljama nanizani đerdani
Trebaju ljubu i sjećanje
Na zlatne boje jesenje
Da glasima plam rasplamsaju
Iz kolibe stud protjeraju
Zimski dugi i snježni dani
Rasuti behari prijatelji znani
Trebaju poljupce sočne
Da ožive riječi zavejane
Na oknu hukom srce sačuvaju
I poglede na bjelinu sviknu
Zimski dugi i snjezni dani
Prerušeni uklizani huligani
Trebaju oprez na grešan korak
Sočnu psovku jauk gorak
Na leđima let bez kape dug
Mladosti kikot starosti rug
Zimski dugi i snježni dani
Lepršavi gosti odabrani
Trebaju ljubav pravu
Koja će riječ svaku
U cvjetak obojiti i pričama
Dočarati ljepotna i zelena polja!
KAMENI LjUDI
Ipak ja htjedoh pronaći tebe
Možda ni sada ja neznam te pute
Kuda bi čovjek treb'o da krene
Da vidi da čuje te kamene ljude
Tražiti nešto to teško i nije
Kad ono što tražiš ne okrene leđa
Vidim te tamo u pijesku se igraš
U zavjesi magle nekud se šetaš
Nemoć me bije a glas mi se gubi
Lebdim nad svodom našega htjenja
Pogledah preko a kamen se ruši
I pijesak je nest'o a tebe nema!
MEĆAVA
Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje
Ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje
Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure
Nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo
Amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi
Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni tjeraj ovo je sudnji čas
Oblak nebom klizi stiče prije nas
Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bijelo više nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima biće tako bolje!