O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKolumnaKultura sećanja


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


MOJ DJED

Ilija Šaula
detalj slike: KRK Art dizajn


MOJ DJED



Ja od svog djeda kožun ne omirisah, zaklaše ga ustaše ljeta 1941. Tako je to bilo u vrijeme Nezavisne države Hrvatske. Svirepost, mržnja, zločin, nasilje i svaka druga neljudskost tih hrvatskih zlotvora imala je za cilj da usmrti što veći broj Srba na teritoriji novoproglašene fašističke tvorevine.
Baka je nekim čudom preživjela i sačuvala nejaku djecu, tri sina i dvije kćeri. Odgojila i izvela na put. Oni se potom poženiše i poudaše, izrodiše joj sedam unuka, sve momak do momka: Đorđa, Nikolu, Gojka, Željka, Iliju, Marka, Dragana. Okućiše se i postadoše domaćini.
Sjećam se bugarenja kad bi baka išla na mjesto zločina, gdje je sa mojim djedom ubijeno još nekoliko stotina Srba, muškaraca iz našeg kraja, i znam kako mi je bilo teško biti sa njom toga dana. I sjećam se kad sam pošao u školu pa me učiteljica pita šta sam juče radio, a ja kažem da sam čuvao krave i ovce. Neka su se djeca znala nasmijati, a ona ih pita jesu li oni čuvali krave i ovce te oni kažu da to umjesto njih radi njihov djed. Bilo je i onih koji su se hvalili da su donijeli dinar u školu, kad ih pitam otkud im dinar, oni mi kažu: „Dao mi djed“.
I tako ja počeh oplakivati svoga djeda, a on mi se poče javljati u snovima.
Kad sam ga prvi put sanjao, ujutru pitam baku, je l’ moj djed Đuro ima smeđe prtene hlače koje su mu bile malo okratke. Ona će meni: „Otkud ja znam za te njegove hlače“. Kažem da sam ga sanjao i vidio u tim hlačama, a moja baka odmah počne plakati i čitati mi uroke jer se prepadne da nešto sa mnom nije u redu. Potom je pitam je l’ đedo imao smeđu rutljavu kosu. Ona se još više prepadne, misleći da se sa mnom nešto desilo.
Kako su moji snovi bili češći tako su i pitanja bila učestalija, a baka je sve otvorenije sa mnom razgovarala o djedu.
Jedne godine dobijemo zadatak u školi da napišemo priču o djedu. Napisao sam priču kao da mi je djed živ, da je učitelj matematike, da mi pomaže da pišem domaće zadaće i da me uči sve ono iz čega imam petice, kao i da on daleko putuje do škole u kojoj radi. Zatim sam napisao da moj djed ima najviše đaka u svom razredu i da svi koji kod njega završe poslije budu doktori, profesori i inženjeri. I još sam svašta dobrog napisao o mom djedu.
Taj rad mi je stajao tri nedjelje na tabli literarne sekcije. Svi koji su ga pročitali, divili su se mom djedu i željeli da ga upoznaju. Čak i oni koji su me dobro poznavali počeli su vjerovati da stvarno imam živog djeda.
Djed mi je i dan-danas živ u mojim mislima i živjeće dok i ja budem živio.






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"