 | Nemanja Zivlak | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
SVETA ZEMLjO
Bakarno veče spuštalo se s mirom
Žar nebeski skliznu u zaklon planina
Sva priroda krenu ka smiraju svome.
Samo iznad tebe, polje božurova
Još na horizontu kao plamen svijeće,
Silni vitezovi bore se i lome.
Tu, đe krst i pričest mjera su i međa
Neumrlog srpskog slobodnoga duha,
Tu su vile strigle svoje duge kose
Iznad Gračanice, u beskraju žrtve,
Za nebesko carstvo i poljane rajske.
Još hati na pleća jurišnike nose.
Raspeta si, zemljo, vječnih liturgija
Kao Sin Gospodnji na tisovom krstu.
Raspetoj ti služe krštenje, opijelo,
Za sve zle i male, u sutonu duha.
Zadnjim damarima oproštaj tražiš,
Dok koplje čekaš u smoždeno tijelo.
I u tome času nek se zemlja strese
Nek proključa vatra i nebo prolije,
Jer u času tvoje pobjedničke smrti
Zemlja će prepući od stida i srama.
Nemoćno će gledat’ adovski sinovi, ‒
U samrtnom trenu, Ti ćeš vaskrsnuti.
