detalj slike: KRK Art dizajn

Junak

(unuku Momčilu)

Moj Momčilo,

jabuko crvena

opasaj se kosovskim

zavjetom

brani obraz a

čašću se kiti

jer ti junak đedin

moraš biti.

Vjeru čuvaj

(unuku Maksimu)

Đedina ikono

u Hristu procvjetala,

pleme moje malo

ali odabrano,

vjeru čuvaj

i Bogu se moli,

jer tu žive

slavni preci tvoji.

Misao

(unuci Anji)

Misao je ko

strijela

može da ubije

svaku riječ

koja na izdaju

pomišlja

IZMEĐU DESET PRSTIJU

Sav sam život

zamrsio između svojih

deset prstiju.

I sva jutra

i klecanja

i sve kletve razdiranja.

Usnule jagode

koje nikad nisu zaspale

na mojim usnama.

Dječicu čednu

koju sam oduvijek volio

nemire svoje kojima put

nikad znao nisam.

Ludovanja,pijanstva

koja su mi nježnu snagu

oduzimala

ljepotice koje su svoje podle

igre igrale,

i lažne grudi

ikonama prinosile.

Sav sam stješnjen

uz oganj, uz vatru,

uz miris modrina

koje mi dolaze

kao priviđenje

uz stijenu s kojom me ista smrt nagriza.

Sav sam život zamsrsio

između svojih deset

prstiju

a čini mi se

kao da još uvijek

deset prstiju imam. 

Rusija

Pjeva stepa obgrljena liturgijom,

Gospodnje misli i rusku vjeru kali.

Dostojevski plovi tihim Donom

Vidajući rane

Romanovim.

Rusija neiscrpno Božije blago

svoje svetitelje u krošnjama

breza povija.

Štiti Serafima Sarovskog,

u grudi ruske ga

polaže.

Matuško naša,

s tobom je sibirski beskraj

nedostižan.

U njemu Gospod svoje

tajne ključeve vječnog

života čuva.

Zato nam je i vjera

beskonačna.

Додела награде Момиру Лазићу за животно дело

PODELITE OVAJ TEKST NA: