|
|
|
 | Aleksandra Čvorović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn - ilijasaula@art
POSTOJI LI ČITALAC
Ima li gaIza sedam goraIza sedam moraU devetom krugu najdublje bibliotekeU nedođiji književnog raja BuncanjeU nacionalističkom, ljubavnom,Fenomenološkom, egzistencijalnom patosuMrtvo slovo na papiruUzalud parodijaPermutacije stihova Ima li gaPa makar da je malikao čioda, palčić, naprstakmakar da je duh, vatra, dimda ga ima i kad ga nemada samo pričaju da postojia niko ga nikad nije vidio Postoji li čitalac Matematički zakoniStvaraju čudne skupoveA poezija umireU kibernetičkom prostoruU mutiranom sjećanju Ima li gaIzmeđu stroge kontrole i improvizacijeIzmeđu književne ironije i provokacijeKoga zanima poigravanje genijaNe vidim ništa sveto u poezijiNe čujem ništa sveto u poeziji Postoji li čitalacMožda tražiAutentični glas uliceMisli probisvjetai sirotinje iz predgrađalažnu ljepotu i kupljene užitke Ima li gau ustajalom vazduhu pisanjaKomercijalna čarolija za srž našeg vremenaNe postojiš ako nisiPojeden, upotrebljen, iskorišten, pročitan
CVIJET NA KAPIJI SNA
I tada spoznadoh sverazotkrivene riječi tajneput za mitski dom Vodi me čaroban miris ružetoliko poznata radostognjena rijeka Božije ljubavicvijet na kapiji sna Kao da hrlim u zagrljajnekome ko me dugo čekai mnoga zaboravljena licaozaruju me osmijehom Kao da progledavamprvi put iz mene zrači svjetlostja sam sjeme ljubavi Iza sebe ostavljam lažiza mene ostaju košmar i mrakodsanjan zemaljski san Grle me duše nebeskog sjajaruke su im prozračne i mekesreća je moje ime i zvuk Prepoznajem svaki dragi kamen na stazipo putu prosuti biseri mojih suzaVraćam se kući prvi put sretnaVraćam se kući budna od sna
PRELAZ
Ucrtavam tri svoja korakaSoba ih mora prihvatitiStopiti se sa njimaOtvaram prilazim rušim seSamo tri koraka do krajaMoram ih upamtitiNeće valjati ako bude plave bojeNeće valjati ako bude zelene bojeNi prelaza između njihMoraću biti sama kao uvijekMoraću biti mirna kao jezeroLagana kao ptica u tri pokretaPaperje će lebdjeti po sobiLjudi neće plakatiSamo će šaputati i smješiti se
NEGDJE DALEKO
Ako krenem jednom tamoGdje stope prekriva kukurjek i čkaljSamo jednu riječ čuvaću pod pazuhomSita od larvi vilinih konjicaOpijena vinom divljih perunikaTamo gdje rastu ogromne biljkeI plavi gavrani pjevaju samo za njegaOn je jaguar kondor i škorpijaTragač između dva svijetaOstavlja neizbrisive otiske po zidovimaOd njegovog šapata jeza klizi uz kičmuSlutim ga kroz sklopljene očiNikada više hladnoća pogledaJezikom zmije steže u zagrljajSamo kip zaboravljenog božanstvaProlaz u vremenu zarastao u kopriveKrenem li opet tamo ponijeću sjemezaborava zaliveno suzama
KOSMIČKI CRV
Ljepota je neprirodnaDugo smo se boriliza pustu zemljuRazdirem tuđe misliZamrznula sam odjeke godinaČedna bjeloputa smrtklizi niz moj dahNečije ruke me pokušavajukao puža izvući iz kućiceklizim kroz prstebježim kroz pukotineKosmički crv progrizao jeopnu naše dimenzije
|
