detalj slike: KRK Art dizajn

TRAGOVI VREMENA U PROSTORU I U DUŠI

Osvrt na roman "Naša Rijeka" Esada Kočana

Prof. Senada Đešević

Zavičaj predstavlja poseban i dubok emocionalni koncept za većinu ljudi. On je temelj našeg identiteta, mjesto gdje smo rođeni i odrasli, gdje su se rodile prve ljubavi, tu smo stekli prve prijatelje, postigli prve uspjehe, preživjeli prve neuspjehe. Zavičaj čuva običaje, obrede, jezik i vezu s porodičnom istorijom. Zahvaljujući svemu tome, u zavičaju smo stekli dragocjene uspomene, oblikovali način razmišljanja, vrijednosti i kulturu. Osjećaj povezanosti sa zavičajem za mnoge ljude ostaje snažan tokom cijelog života, čak i ako se fizički udalje od njega. To su mjesta gdje se nalaze grobovi naših predaka. U njemu je Naša Rijeka, simbol protoka vremena i promjena koje ono donosi. Rijeka koja je povezana sa snažnim emocionalnim sjećanjima i vezama iz prošlosti.

Roman Naša Rijeka najznačajnije je djelo autora Esada Kočana. Ovo kompleksno književno djelo istražuje različite aspekte života. Autor govori o iskrenim ljubavima, porodičnim odnosima, prijateljstvu, identitetu, kulturi, tradiciji i načinu života, krvnoj osveti, dok istovremeno istražuje istorijske i društvene promjene koje su uticale na likove i njihove sudbine. Kroz njihove priče i likove autor istražuje kako su ljudi reagovali na izazove vremena i kako su očuvali svoj identitet i vrijednosti. Socijalna slika u romanu pruža nam realno stanje u društvu u određenim periodima. To uključuje prikazivanje različitih društvenih klasa, njihovih životnih uslova, njihovog obrazovanja i statusa, složen portret mjesta i njegovih stanovnika, sukob između onoga što ponesemo sa sobom kada napustimo rodni kraj i onoga što zateknemo kada se u poznim godinama vratimo, što može biti duboko emotivan i složen proces.

Kao vodeći životni princip, ljubav igra izuzetno važnu ulogu u životu protagoniste Omara Grabovca, lika koji pod ovim imenom preuzima ulogu pisca. Ljubav mu donosi Mirnu Miljuš, duboku sreću, podršku i emotivno ispunjenje. Ljubav ga motiviše i inspiriše ga da se suprotstavi najgoroj bolesti, pruža osjećaj pripadnosti i podrške, oblikuje njegovu sreću i kvalitet života, što je bilo ključno za njegovo mentalno i emocionalno blagostanje. Jednom ostvarena sreća njemu je dovoljna za čitav život.

Odlazak dječaka iz zavičaja traumatičan je i stresan. On sa sobom nisi uspomene, kulturološke elemente, običaje, jezik, priče i vrijednosti koje je naučio od svojih roditelja i zajednice, emocionalne veze te nostalgiju prema mjestu gdje je odrastao. Prilagođavanje novoj kulturi, jeziku i običajima za Omara Grabovca je teško, a dug boravak u svijetu nije ga uspio promijeniti. Nakon dugog odsustva, povratak u svoje selo u Omaru budi različite emocije. Očekuje da će ponovno uživati u specifičnoj hrani, u mirisima i ukusima jela koja je zapamtio. Pokušaj da istraži mjesta koja ni u jednom trenutku nije zaboravio težak je. Žal za rodnim krajem, društvom, njihovom Rijekom izaziva u njemu duševne boli. Suočava se s nostalgijom i tugom, s osjećajem usamljenosti, zbog razdvajanja od svojih korijena i bliskih ljudi. Promjene su prisutne i u samom kraju i u ljudima. Stvarnost koju zatiče je surova i teška. Mnogih više nema, praznina je ogromna, a tuga i gorčina neminovne. Kuće su napuštene, usjevi zarasli u korov, a ljudi su otišli u potragu za boljim životom. Suočavajući se s osjećajem izgubljenosti i samoće, osjeća se kao stranac u rođenom selu.

Retrospekcijom, autor u romanu snažno razvija likove, jer koristiti svoja lična iskustva kao inspiraciju za vjerodostojne i duboke karaktere ljudi. To uključuje promjene u ljudima, mjestima i opštem okruženju. Povratak Rijeci izaziva unutarnje sukobe između strahova i nada. Tu su se odigrali ključni događaji njegovog života. Fizički sukobi s vršnjacima, nadgornjavanja, igre, nestašluci, boravak pored rijeke, krađa voća – viđeni su kao pražnjenje snage, zabava i razonoda. Za njega rijeka predstavlja slobodu, promjenu, život, porijeklo, genealogiju plemena, ponovno spajanje s korijenima, nasljeđem i prošlošću. Nekadašnja rijeka mu svojom prirodnom ljepotom i mirnim tokom više ne može pružiti mir i refleksiju. Ona je ubijena, a zajedno s njom ubijeno je i djetinjstvo koje je Omar doživio na njoj. Ona je ostala dio njegove prošlosti, sa svim dragocjenim uspomenama koje je stvorio uz nju.

Kategorije sadašnjosti i prošlosti imaju specifičnu boju i značenjsku vrijednost. Sadašnjost predstavlja vrijeme u kojem autor živi, a prošlost bogat izvor iskustava, memorija i naučenih životnih lekcija, izvor inspiracije. Seoski likovi su puni, reljefni, prirodni i uvjerljivi. Puni su života, spremni su i sposobni da se odupru nevoljama i nađu rješenja za svoje probleme. Životni optimizam zrači iz ovih ljudi koje muče slaba zemlja, sušne godine, neimaština, nepravda. Ali taj svijet odlikuje moralna čistota i svijest o istinskim ljudskim vrijednostima, pisac svjedoči o junaštvu svojstvenom i muškarcu i ženi i poštovanju date riječi.

Citate, imena junaka iz drugih romana, izreke, fraze i dijalektizme autor Esad Kočan koristi kao sredstvo za stvaranje i povezivanje s tradicijom, za stvaranje intertekstualnih veza između različitih književnih djela, za vezu s književnom tradicijom i kompleksnim likovima, za stvaranje mostova između različitih žanrova. U suštini, upotreba književnih referenci može obogatiti tekst romana. To je karakterima, njihovom socijalnom statusu, obrazovanju i okolini u kojoj se radnja odvija dodalo dubinu. Dijalektizmi pomažu da se postavi vremenski okvir priče, ukazujući na to da se radnja uporedo predstavlja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Poseban naglasak daje dijalozima između likova koji igraju ključnu ulogu u romanu, kako bi se istraživali konflikti, stavovi i interakcije likova. Ovi jezički elementi mogu ukazivati na promjene u jeziku i društvu tokom vremena ili na konzervativizam određenih likova. Autor ih koristi obilato, kako bi obojio jezik romana, obogatio priču i doprinio njenom cilju. Realističnim jezikom uspijeva da prikaže društvene i lične probleme te kritiku društva i sistema. Autorov jezik je svjež, jedar, jasan, emotivan i dubok, što doprinosi isticanju emocionalne reakcije likova na društvene okolnosti i promjene.

U romanu Naša Rijeka pripovijedanje je raznovrsno, bogato i često dinamično, zahvaljujući tome što autor primjenjuje različite tehnike pripovijedanja (monolog, unutrašnji monolog, dijalog, naraciju, pripovijedanje u 1. licu i 3. licu, retrospektivno pripovijedanje i deskripciju), čime slikovito daje opise enterijera i eksterijera, portretiše i opisuje psihološka stanja likova; daje priči osjećaj autentičnosti iz ličnog iskustva. Time stvara osjećaj intimnosti između naratora i čitaoca, jer se narator direktno obraća čitaocu.

Pisanje je za autora terapeutski način izražavanja i obrade emocionalnih iskustava i događaja iz prošlosti. To mu pomaže da se nosi s emocionalnim teretom i emocionalnim oslobađanjem, razumijevanjem svoje životne putanje i razvoja, što ga može dovesti do dubljeg samopoznavanja. Na taj način uspijeva da uspostavi emocionalnu vezu s čitaocima koji se mogu poistovjetiti sa sličnim iskustvima, čime doprinosi da razumiju svoje vrijednosti, ciljeve i identitet.

Ovim romanom autor Esad Kočan ostavlja značajno i bogato svjedočanstvo o vremenu, događajima, precima, iz kojih se upoznaje etika, psihologija i filozofija života ljudi iz njegovog sela i ljudi s kojima je bio sudbinski vezan. Slivanje aktuelnih događaja i retrospektivnih tokova priče u cjelinu dalo je upečatljivu sliku vremena, događaja i ljudi, noseći emocionalno jaku poruku o završetku života i suočavanju s prošlošću ili unutrašnjim demonima prije nego što dođe kraj. Ovim postupkom je  obezbijedio visoko mjesto u savremenoj književnosti.

Promocija romana Naša Rijeka autora Esada Kočana organizovana je u okviru XLVI plavskih književnih susreta u Domu za kulturu Husein Bašić u Plavu. U promovisanju ovog romana učestvovali su: prof. dr Milan Popović, prof. Džemo Redžematović, prof. Senada Đešević i autor Esad Kočan.

PODELITE OVAJ TEKST NA: