detalj slike: KRK Art dizajn

„TREBA UMJETI NARASTI DO SRCA“

Neda Gavrić o praštanju, novoj knjizi i bakinim poukama iz djetinjstva

Živimo na takvom podneblju gđe nema vremena koja nisu bila teška i zato je važno opraštati danas više nego ikad. - Neda Gavrić

Neda Gavrić, rođena u Banjoj Luci 1980. godine. Objavila tri zbirke poezije „Devojački san“, „U beskraju nežnosti“ i „Hram ljubavi“. Iz štampe je nedavno izašla trećenagrađena zbirka kratkih priča „Kakav princ, takva i bajka“, uskoro se očekuje objavljivanje takođe trećenagrađene zbirke poezije „Ono što nisi znala o ljubavi“, obe nagrađene na 6. Drinskim književnim susretima u Zvorniku.  Sav dosadašnji prihod od prodaje knjiga poklonjen je liUdruženjima roditelja dece sa posebnim potrebama.

Dobitnik je priznanja UPAKOVANA NOSTALGIJA, Međunarodnog kulturnog, poslovnog i media kluba „Dijaspora grup“, osnovanog 1997. godine u Čikagu, a sada sa sedištima u 58 zemanja sveta. Nagrada joj je dodeljena za humanost, očuvanje tradicije i kulture svog naroda. Učesnik je mnogih Međunarodnih festivala, kako u regionu tako i širom Evrope. Član je Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije . 2020. godine Odlukom Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, upisana je u Registar umetnika Republike Srpske.

Imala je nekoliko značajnih promocija i van granica zemlje, kao što je promocija knjige „U beskraju nežnosti“ u Srpskom kulturnom centru u Budimpešti u organizaciji Ambasade BiH u Mađarskoj. Tu su i promocije u Minhenu, Parizu, Italiji.

Dobitnik je treće nagrade „Mrguda“  za najlepšu ljubavnu priču KPD Petar Kočić, Trorečje Kočane.

Dobitnik je Specijalne povelje Međunarodnog književnog festivala  „Inđija Pro Poet 2023“, te Priznanja Književne radionice „Kordun“ za informisanje i doprinos radu i razvoju Književne radionice i sveopšte kulture i umetnosti.

Glavni je urednik  i voditelj TV emisije " Stil" produkcijske kuće Rec Production , koja se emituje na preko deset Tv kanala  širom BiH, regiona i dijaspore, a koja se bavi aktuelnostima u kulturi, sportu, obrazovanju kao i temama zabavnog karaktera. Radila je i kao radijski voditelj.

Objavljuje poeziju i prozu na više portala. Urednik je " Razgovaraonice sa Nedom" na portalu za kulturu i obrazovanje" Pokazivač" iz Kragujevca. Intervjue sedmično objavljuje i za sajt Književne radionice „Kordun“ kao urednik informativnog programa.

Član je Udruženja novinara Vojvodine i  novih medija.

Dobitnik je godišnje nagrade „Zmaj“ Udruženja novinara Vojvodine i novih medija koja se tradicionalno dodeljuje zaslužnim novinarima tv, radija i portala.

Član je Upravnog odbora Udruženja novinara Vojvodine.

U organizaciji Udruženja književnika Republike Srpske, bila je moderator nekoliko sajamskih promocija knjiga, kao i Međunarodnih književnih susreta u Banjoj Luci, te promocija knjiga širom Republike Srpske i Srbije.

Živi i radi u Banjaluci.

IZVOR: VEČERNjE NOVOSTI

Razgovarala: Nataša Lazukić, Večernje novosti, Banjaluka

KNjIGA "Kakav princ, takva i bajka" nagrađene banjalučke književnice i novinarke Nede Gavrić zaživjela je među publikom, a mnogi su je okarakterisali kao zbirku ljubavnih pisama koje liječe dušu i obiluju poukama svetih otaca.

Već godinama afirmisana spisateljica i članica Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije do sada je objavila tri zbirke poezije: “ Devojački san“, “ U beskraju nežnosti“ i “ Hram ljubavi”. Kada je poezija postala „tijesna“, koliko je važno njegovati tradiciju i vraćati se porodičnim vrijednostima, ispričala je Neda Gavrić za „Novosti“.

Objavili ste već tri knjige poezije, a pisac Bora Kapetanović Vam je jednom prilikom rekao da primjećuje kako Vam „poezija postaje tijesna“. Kako se desitlo to da svoje emocije ukoričite u prozu i možete li reći nešto više o nastanku zbirke kratkih priča „Kakav princ, takva i bajka“?

Duži vremenski period sam svoje kratke priče objavljivala na portalu „Pokazivač“, neke su čak nastale u u hodu. Bile su nešto drugačije od onoga što sam svakodnevno pisala i na šta je publika navikla, a nisam u početku ni očekivala da će ikad ugledati svjetlost dana. Međutim, odlučila sam da na 6. Međunarodni konkurs Drinskih susreta pošaljem rukopis poezije, a primijetila sam da da postoji i kategorija za kratke priče. Sakupila sam ih i poslala takođe i to na konkurs jer nije ograničeno. Krajnji ishod je bio da sam dobila treću nagradu i za ovu zbirku priča, a i za zbirku poezije.  Izuzetna mi je čast što sam nagrađena jer su rukopisi nastajali u nekim prelomnim životnim trenucima. To je bio i dokaz moje tvrdnje da se sve može opjevati, pa čak i tuga i da se sve može prevazići ukoliko to usmjerimo tamo gđe će pepeo da stvori vatru.

Knjigu otvarate citatom Oca Tadeja koji glasi: „Treba svima oprostiti od srca, bez toga nema unutrašnjeg mira“. Koliko nam je kao ljudima značajno da opraštamo i koliko se u ovoj knjizi bavite tematikom oprosta?

Živimo na takvom podneblju gđe nema vremena koja nisu bila teška i zato je važno opraštati danas više nego ikad. Ova vremena su sa duhovne strane najteža, stekla sam utisak da se porodica i društvo sistematski uništavaju, da se udaljavamo jedni od drugih. Duhovne poruke su nešto što prati svaku moju knjigu, pa i ovu. Objavljujući je, oprostila sam mnogima. Pošto sam sama uspjela da oprostim, vidjela sam da je to jedini način na koji možemo pomoći i sebi i drugima. Kad to učinimo, doživimo preobražaj.

Vaša priča koja se zove „Nikada neću odustati od tebe“ posvećena je intuiciji tj. đetetu u nama koje sve može predosjetiti. Zbog čega Vam je bilo važno da nas podsjetite da čuvamo neiskvareno dijete u sebi?

Priča o đetetu nam otvara oči. Dijete je iskreno, zna da voli bezuslovno, zna da oprosti, bezazleno je… Đeca jedina mogu prepoznati čistotom duše kada se nevolja sprema i zato se odrasli sa dušom đeteta mogu sačuvati. Ono kada krene da crta ne razmišlja o tome kakav će crtež ispasti na kraju nego vidi neke drugačije stvari.

Veoma ste lijepo isprepleli ljepotu tradicije sa ljudskom sudbinom, a posebno je zapala za oko priča „Zmijanjski (v)rez“ koja je nastala po istinitom događaju. Možete li nam reći nešto više o tome?

Ova priča jeste istinita, ali pominje i mnoge sudbine žena sa naših prostora, pogotovo u to vrijeme. Ipak je to ispovijest jedne bake koja je pred kraj svog života uočila svoj veliki grijeh, a to je bila mladoženjina sestra iz pripovijetke koja je pomrsila konce i ispriječila se jednoj ljubavi. Ona je, zapravo, glavni akter te priče, a ne đevojka koja je ostala neisprošena. Starost je vrijeme kada čovjek prebira po životu i razmišlja gđe je sve pogriješio.Mene je iznenadilo kojih se sve čovjek sjeća kada dođe u neke godine i kada zna da mu se bliži kraj.

Jedna rečenica iz Vaše knjige: „Smrknuo si, ali Gospod razdani“ utkala je u sebe i očinske pouke svetih otaca, ali i naših mudrih starih i milih baka i deka koji su nas čuvali u krilu. Šta je ono najvažnije što ste ponijeli odrastanjem iz porodičnog toplog gnijezda?

Sjećam se jako dobro jednog razgovora sa mojom bakom koja mi je govorila da će doći vrijeme kada će pas biti poštovaniji od čovjeka kada je naslućivala sunovrat. Iz moje tadašnje perspektive bilo je nemoguće, govorila sam da to Bog neće dozvoliti. Ona je rekla da hoće dozvoliti, čak i gore, ali iz razloga da se probudimo i pokajemo, da upravo bude to što sam i napisala – da Gospod razdani. Važno je odrastati u porodici koja je poštovala običaje, kako svoje tako i tuđe, a nijedna slava nije prolazila bez kuma kako je opisano u priči „Zlatan zub“. Danas baš nedostaje temelj porodice i ljubavi odakle sve potiče. Ako je temelj dobar, možete sazidati spratova koliko želite. Tako je i sa ljudima i njihovim temeljnim vrijednostima.

Vaša najnovija knjiga „Kakav princ, takva i bajka“ namijenjena je i ženama i muškarcima jer se bavi iskrenim emocijama. Jeste li, dok ste sve ovo pisali, imali ijednog trenutka na umu nekog konkretnog kome se obraćate ili je nesputano tekla rijeka pisane riječi?

Upravo je tako bilo da je inspiracija tekla, ali u nekoliko priča imamo i konkretno obraćanje nekome kako bismo na kraju došli do univerzalne pouke duše. Ne postoji ni generacijska razlika niti bilo kakva druga odrednica. Mlađima je na nauk da vide kako nešto ne treba da bi se znali vratiti suštinskim emocionalnim vrijednostima i onome kako treba. Mnogo danas svi pametuju za sve, treba nekad iskreno reći kako ne treba, priznati svoja stradanja i svoje greške. Ljudi treba da krenu pričati o onome što ih tišti. Ako niste srećni, a glumite sreću činite loše samo sebi. Bez obzira na reakciju ljudi ako se povjerimo, mi se moramo izliječiti i ne kriti unutrašnje rane stradanja. Ako vas zadesi neka bolest, tucite zemlju i govorite da se odbaci.

Očekuju Vas nakon praznika i nove promocije u gradovima i sredinama širom Srpske i Srbije. Radujete li se susretima sa publikom i kakvi su planovi?

Uvijek je čast. Publika u manjim sredinama je domaćinska, tu se još uvijek ljudi poštuju i obilaze, a željni su raznih događaja. Što se tiče većih sredina, dobro je što se stalno nešto dešava, toliko smo nekad i malo razmaženi i mnogi imaju naviku reći kako se ništa ne dešava. Promocije planiram od februara mjeseca. Već radim na novom rukopisu proze, a sprema se i štampanje nagrađene zbirke poezije „Ono što nisi znala o ljubavi“.

PODELITE OVAJ TEKST NA: