detalj slike: KRK Art dizajn

Na Dušankinom grobu

Snijeg će opet padati, zavijanje vukova sve je bliže. U ćošku sobe šapuću djeca, pričaju o meni misle da sam nova učiteljica.

-Mi bi sad da krenemo, hvala vam a sutra ujutro ja ću doći po SaMoRu.

-Ništa ti ne brini Mustafa, pazićemo je kao kćer.

Poljubi me otac u glavu, to je onaj poljubac koji ulijeva nadu.

-Milka donesi ćilim za ovo dijete, hladno je, vas dvije spavajete ovdje sa dijecom ja ću u drugoj sobi.

Donese Milka crven ćilim, prekri slamaricu i naloži vatru. Ne priča puno, čini mi se da joj i nije baš drago što sam došla.

- Ako ti bude trebalo nešto ti zovi.

Leže na drugu stranu slamarice i okrenu se prozoru, ne spava, utonula je u misli.

- Lijepa si i imaš jako neobično ime, SaMoRa. Da li si udana, imaš li porodicu?

- Nisam udana, živim sa majkom. Svadba je bila zakazana prošle godine, nije bilo suđeno.

- Šteta, sretna će biti kuća u kojoj budeš hodala. Rekao mi je Pante da dolaziš kako bi prekinula prokletstvo u selu, iskreno očekivala sam stariju ženu. Odmori se sad, dug je put iza tebe, laku noć.

-Laku noć Milka.

Djeca su davno zaspala, pucketaju drva u vatri koja utihnjava i mene savlada san. Sigurna sam da je prošla ponoć izvedrilo, mjesec iznad kuće. Gluho doba noći, primjetih ženu u crnom sjedi na tronošcu i džara drvenim štapom po pepelu. Pomislih da je Milka kad sam se zagledala malo bolje primjetih Milku na krevetu u dubokom snu. Strah mi prođe tijelom od kog mi se oduze glas. Iskrice žara svjetlucaju po pepelu, žena sa tronošca se okrenu prema meni prihvatih to kao poziv da dođem do ognjišta. Sjedoh na pod do nje, u čvor ispod brade joj je zavezan rubac, drvenim štapom ispred mene piše riječi. Tri zrna, tri vode, tri kapi mlijeka, tri poljupca, tri stabla, tri groba. Okrenu se prema meni ne vidim joj oči, ostavi drveni štap na podu i nestade. Plač djeteta probudi Milku.

 -To je Milojica, kako mu je mati umrla budi se noću i plače.

Iz polumraka sobe dotrča sitan dječak i sjede mi u krilo. Uplašen, briše suze, zove majku. Zagrlih ga zamotavajući u šal, moj zagrljaj ga umiri, zagrli me svojim ručicama i stavi glavu na desno rame. Milka naloži vatru, iz kokošinjca se čuje promuklo kukurikanje pijetla.

-Mora da su četiri sata svako jutro kukuriče u isto vrijeme. Nastaviću nam čaja da se zgrijemo.

Spustih Milojicu u slamaricu gdje sam spavala, zaspao je, lice mu prekrili uvojci sakrivajući tragove suza. Nisu ga ošišali od majčine smrti, nije prilazio ljudima, vjerovao je babi i đedu. Na njegovom bijelom licu uspavala se tuga u anđeoskoj ljepoti. Siroto dijete, koje breme tereta je život stavio na tvoja leđa.

Razbudi se i zora na prozorskim oknima, kuća oživi a ja pokupih svoje stvari i zahvali se domaćinima na gostoprimstvu. Tata i Jakov su čekali u dvorištu ne pitaju ništa ali su im očekivanja usmjerena na nebo i mene. Zastadoh na kapiji još jednom da ponesem sliku velikog ganjaka kao uspomenu koja će me prati cijeli život.

-Oče Jakove pozovite par dječaka da odu do svake kuće u selu i dovedu po jednu ženu u parohijski dom, svi moraju doći. Tri dojilje da dođu prije zalaska sunca i tri muška djeteta od sedam godina.

-Tata ti se pobrini da mi donesu tri zrna pšenice, tri zrna zobi, tri zrna ječma, tri zrna raži, tri zrna kukuruza. Iz crkve ću uzeti bosiljak i svetu vodu.

Nisam dugo čekala u parohijskom domu kad su počele pristizati žene iz obližnjih kuća, zavijene u šalove uplašenog lica, radoznalo su posmatrale mene i žito na tronošcu. Stigoše i dojilje sa dječacima, čujem jednu od njih kako priča, “Ja mlijeko ne dam, vještica je to, šta ona zna”?

-Pomaže Bog žene, skupli smo se ovdje na ovom svetom mjestu da preteknemo zlo koje vas je snašlo. Ja bez vaše pomoći sama ne mogu više nego ikad do sad treba jedni drugima da vjerujemo. Ako neka od vas misli drugačije i ne vjeruje da smo jače od ovog prokletstva neka izađe.

-SaMoRa ništa nam drugo nije ostalo nego da vjerujemo uz Božiju pomoć.

Bila je to ista žena koja me je nazivla vješticom, kao da se kaje.

-Sestre, kad dođete svojim kućama uzmite po tri zrna žita koje sijete, meni su rekli da se najviše sije pšenica, kukuruz, ječam, raž i zob. Potopite ih u svetu vodicu i prije nego što sunce zađe zasadite ih u svojoj bašti. Ljeskovim štapom od kog se pravio krstić na njivi za Đurđevdan napravite rupu u zemlji, svako zrno poljubite tri puta i zasadite. Do kraja dana u baštu se nećete vraćati. Isti štap će te unijeti u štalu gdje vam je blago, svaku životinju će te nježno pomaziti po leđima tri puta, večeras nema muže krava.

Oče Jakove koliko je kuća u selu?

- 77 kuća je u selu SaMoRa.

 -Vas tri ste jedine koje dojite djecu. Na istočnoj strani brda je Savin izvor, sa tog izvora bunari u selu dobijaju vodu. Prošlo je devet mjeseci od Dušankine smrti devet kapi majčinog mlijeka treba da se daruje izvoru. Prije zalaska sunca  po tri kapi mlijeka ukapajte u izvor, devet kapi za devet mjeseci. Idite zajedno i pažljivo brojite kapi koje dajete vodi, djecu vešeras nećete dojiti. Radite kako sam vam rekla, dođite sutra u podne na ovo isto mjesto.

-Oče Jakove, molim vas odvedite me na Dušankin grob. Još jedna duša mora da pronađe mir pa da završimo za danas.

-Njen grob je u podnožju brda, uz hrastovu šumu, Bebin Gaj. Tu su sahranjena i mnoga druga djeca za koju se zna i ne zna.

Na samom ulazu u Bebin Gaj stražario je najveći hrast kog sam ikad vidjela. Simin hrast, otišao nebu pod oblake dok je u svoju širinu skupljao godine. Jedini svjedok svih tajni u Bebinom Gaju koji je nosio u sebi snagu života. Snijega ispod krošnje gotovo da nije ni bilo, žir zadržao ono ljepotu jeseni u želji da produži život. Stigosmo i do groba Dušanke, prekriven snijegom sa drvenim krstom razlikovao se od drugih grobova po svijetlim maramam svezanim za krst. Zapalih svijeću i pomolih se Bogu, otac Jakov okadi grob, zamolih ga da se pomolimo i za to zrno života koje je bilo u Dušankinoj utrobi. Jato vrana iznad groblja, negdje sam čula da su to jedine ptice koje mogu da razgovaraju sa dušama koje lutaju zbog toga ni lovci ih ne diraju. Veliko zlo čovjek može da navuče na sebe ako ubije vranu jer tad naljuti dušu sa kojom je vrana bila u kontaktu. Spušta se magla kao oblak koji želi da spoji nebo i zemlju. Kao da želi da duša bude prisutna i na ovom i na onom svijetu. Ima duša koje i kad odlaze pate za onim što su ostavile pa se vraćaju istim putevima. Izvadih iz torbe po tri zrna žita zakopah ih u dnu groba uz krst stavih preslicu i vrteno simbolizuju majku i dijete. Gleda me otac Jakov ne pita ništa, a i da me je pitao ne bih mu znala odgovoriti. Na izlasku iz Bebinog Gaja skupismo žir koji će biti zasađen na Svetog Trifuna u mjesecu ljubavi. Kad smo se vratili u parohijski dom noć se spuštala niz planinu poslije duge noći i još dužeg dana umor mi se vidio na licu. U maloj sobi bio je namješten krevet za mene. Popadija je skuvala supu koja me je okrijepila i ugrijala. Tata i Jakov su spavali za stolom uz bokal vina i priče iz dana koje su proživjeli zajedno dok su bili na školovanju. Brzo sam zaspala, snovi su mi nemirni, jato vrana je prekrilo nebo nose po jednu granu u kljunu čujem Rahima, jeca. Traže nam se duše, osjete se, nikako da se sretnu, osjetim topao vjetar i vrel vazduh. Samo je Bog bezgrešan i samo on zna istinu. Brzo je svanulo, narod se počeo sakupljati parohijski dom se pretvori u košnicu, svako je imao svoju priču. U prvom redu su bili dječaci sa majkama, pozdraviše me osmjehom koji uzvratih.

Izvadih žir starog hrasta iz torbe, simbol snage i života.

-Braćo i sestre na Svetog Trifuna kroz mali prozor crkve proći će snop od 77 sunčevih zraka, samo onaj ko bude vidio na zidu simbol goluba zasadiće po jedan žir na istoku, zapadu, sjeveru i jugu. Ulazimo u mjesec ljubavi, rađanja, naše je da vjerujemo za sve drugo će se pobrinuti Bog. Ne zaboravite ovu bitku smo dobili zajedno, a vi ne dozvolite da se ponovi. Ja sad idem i nadam se da vam više neću biti potrebna. Priđe mi starac držeći se za štap, poljubih mu ruku a on mi dade blagoslov za sretan put. Tata mi je rekao da je slijep i da ga je do mene dovela bijela svijetlost, mozda je to ona ista svjetlost koja me pratila od izvora kući na Krstovdan. Ništa u životu nije slučajno samo mi to još ne znamo.

PODELITE OVAJ TEKST NA: