|
|
KAD ZAGRLJAJI PROCVJETAJU | Nada Matović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
VUK I SRNA
Istina nekad ima leđa crna,a ti ja ko srna i vuk smo, tvoj pogled mi ispod sunca laska,možda biću i tvoja Aska,Omiljeno jagnje iz utrbe ljubavi,živa bajka koju s osmijem rodi majka.Borba vječita da se nešto u životu ostvaria ne samo s papira da se čita, idem i goru,ako tamo lijepo biće, znam da je život baškao život između vuka i srne,krvarim zbog ljubai. i kad usne zbog ljubavitrne,ja krim nevino krzno srne,i tad sam vuk.Na rane srna stavljam vino,da previjem i zaliječim rane,sve što radi vuk radim i ja,ali nadam se da lukavost ni vukuviše ne prija, da i on od ljubavi goreće,ko što gorim ja.I umjesto vina ljubav ću da pijem.U pjesmi lukave naravi nema,tu stanuje ljubav u svemu što život nam sprema.
CVIJET
Mirišem te ko cvijetkoji stalno prislanjam uz lice svoje,da po mirisu pogodim ko je.Od jutra do jutra, od dana do danahiljade želja, hiljade rana,a ljubav jedna.Postoje te ruke neke,nevjerovatno nježne,nevjerovatno meke,melodiju ljubavi objasniti znajudodirom, bolje nego stotine riječi.
Mirišem te ko cvijetruke ti prislanjam uz lice svoje,tražim onu ljubav koja sahranjujeu meni sve probuđene mrakove.Kad zagrljaji procvjetaju,biću neko drugi u ovoj koži.Do tada prognoziram vrijemesamo na temu ljubavi.
Komad sreće
Možda samo ima me tamogdje rijetko koje niče cvijeće,možda tamo gdje sve misli ćute,od jave do sna duge su noge zvijezda.A moj gdje li je komad sreće?Da li noćas sreća moja nešto snujeispod tamnog nebeskog gnijezda?Šta li se tu kuje?Ko mi sreću ispod pijeska ućutkuje?Šta to osmijeh tjera mi da bježina dno puste životne lađei ko će moje zvono sreće da nađe?U čijoj čarobnoj fruli,moj tužni ton se tuli?Možda i nema me tamogdje rijetko niče cvijeće,možda tamo sam gdje se misli ćute,a od jave do sna duge su mi minute.Ali gdje skriva se moj komad sreće?
|