 | Valentina Berić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
PJESMA MAJCI
Nisi živa al' živiš u meni
tamo gore suze moje lete tebi
kroz sijećanja svakim danom ti se nadam
još te vidim, još od želje stradam,
Na licu si nosila trag zabrinutosti
u ovome svijetu prepunom okrutnosti
sa strahom si zebla, u očima krila tugu
zastajkivala, sakrivala pogled i bol dugu,
Dok je suton plavi prekrivao cestu
isto priviđenje mučilo te često
doživjeti neću dijeco vašu sreću
meni sada rane krvare i kreću,
Govorih ti nježno nemaj straha za nas
umiri strepnju, zauvijek smo zajedno, a ne samo danas
sve utvare, zlobni ljudi što ti srce muče
svi će proći, nestati i postati ono juče,
Kao nekad i sad sam te željna
da osjetim zagrljaj topao i drag
jer na svijetu postoji samo žena jedna
bezgranično voljena i svega vrijedna,
Kad u rajskom vrtu rašire se cvijetne grane
i kad miris opojni padne na naš dlan
zlokobne slutnje krila će da spuste i sahrane
živjet ćemo opet nedosanjani san,
Sklopljenih očiju mirno spavaj draga
voljeni ne umiru nikad pa ni sada
utjeha si moja pred stradanja nova
ime tvoje zlatno od četiri slova.
