O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Kolumna


METAMORFOZE: GUBITAK NEVINOSTI

Aleksandra Đorđević
detalj slike: KRK Art dizajn

Metamorfoze: Gubitak nevinosti

 

Fragmentarnost

 

Prati me taj osećaj od ranog detinjstva. Prekidi u stvarnosti,u ličnosti, vremenu, znanju.
 
Prostor i jezik su me definisali više puta. Živela sam u Srbiji, potom u Kanadi, ponovo u Srbiji, a sada živim u Nemačkoj. Stvarnost opisana i usvojena na drugom jeziku je druga stvarnost, ne samo prostorno, već i semantički. „Nije to moje nebo”, kažu mi oni koji ne mogu da zamisle život u drugoj stvarnosti, humor po nekom novom ukusu, život po stranim pravilima. Međutim, nebo je jedno veliko, neprekidno celo koje putuje za vreme naših života. Ono što nam se obelodani u treptaju večnosti samo je odraz nas samih i spremnosti da pogledamo dublje ili pliće. Momenat u kom čovek u drugom čoveku, bez obzira na  boju i simbole, vidi sebe jeste momenat samospoznaje. U tom momentu, dva, tri ili više komada neba spajaju se u jedno stvarajući smisao u velikom bazenu besmisla.
 

Krajolici

 
(Samo)spoznati znači i voleti i boleti. Za to je potrebno vreme, i opet – prostor.
 
Prostor se širi i duži ukoliko smo spremni na kretanje. Pritom ne mislim na kilometre udaljenosti u fizičkom smislu, iako svako udaljavanje potpomaže promenu perspektive; govorim o odlascima, koje ne izjednačavam sa napuštanjem. Otići od sebe znači udaljiti se od poznatog načina razmišljanja, naučenog, usađenog, prihvaćenog. Govorim o čupanju korenja, a li ne i o bezličnom životarenju, površnom postojanju gde ni boje ni mesto ne igraju ulogu. Takođe govorim o vađenju iz skučenih kaljeva i presađivanju u plodnu zemlju bez kraja.
 
Kad udaljeno postane blisko, pucaju oklopi i čovek vidi ono što nije želeo da vidi još dugo, dugo godina. Jedno takvo pucanje zove se odrastanje, drugo takvo pucanje zove se zrelost, a treće takvo pucanje jeste mudrost.
 

Umreti da bi se živelo

 

Oprostiti se od stečenih uverenja označava jednu malu smrt i veliku slobodu. Međutim, puno je lažnih smrti. Opraštamo se od supružnika, religija i prijatelja olako samo da bismo večnost kasnije shvatili da praznina od koje smo bežali nije u njima, već u nama. Putujemo često, al' putujemo bez opreme.
 
U duhu mog odrastanja, na putovanjima me je pratio Bog, kad bih mu dozvolila. Kad ne bih, prešla bih kilometre da bih se vratila na istu polaznu tačku.
 
Upravo se sada pripremam za jednu malu smrt. Leti najviše osećam punoću života, ali i nagoveštaj da se krug ubrzo potom zatvara. Svaki vrhunac, osim zadovoljstva, sadrži u sebi i zrno žalosti jer prolazi, jer će sve nakon toga biti bleđe, slabijeg intenziteta, kraće.
 
U godinama sam pucanja i zato osećam bol. Život sa njom sedam ili mesec dana bez prestanka podseća me da sam tu, a mogla bih i da ne budem. Ona osetna, u kičmi ili grudima, manifestacija je opraštanja. U prvom delu podrazumeva udaljavanje sa mnogo ljubavi, dakle nipošto napuštanje, da bi se u drugom delu pružio oproštaj, odnosno zdravi deo uma i tela, onaj koji ostaje nakon što se izbaci zatrovano. Bol je opasan igrač, oružan je, te nadmoćniji fizički, ali u ovom slučaju ne putuje se što dalje. Naprotiv. Krećemo se prema srži, dok ne prođemo kroz nju, spojimo se sa delom bića koje boli i rodimo se ponovo.


 



PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"