Milenko Dačević: Poezija je slava ljubavi

MilenkoDačević je pesnik čija poezija duboko inspiriše i dopire do srži ljudskih osećanja. Njegova kreativnost i razmišljanja o vezi između prava, poezije i nacionalnog identiteta otvaraju važne teme o uticaju umetnosti u oblikovanju društvenih vrednosti i ličnih uverenja. Milenko Dačeić svojim rečima i delima pronalazi način da ukaže na značaj ljubavi, vere, patriotizma i duhovnosti u savremenom svetu.

Književni ESNAF, 23.08.2025.
Razgovarala: Neda Gavrić
Tehnički uredio: Ilija Šaula 

U kojoj meri Vaše pravničko obrazovanje i profesija utiču na Vašu pesničku viziju i na koji način se prepliću pravo i poezija u Vašem životu?

Pravo, kao jedna od najstarijih društvenih nauka, kroz istoriju civilizacije ima prvenstvni cilj, da reguliše odnose među ljudima, stvarajući određene sisteme vrijednosti, što utiče na razvoj misli, osjećaj etike, glanlcanje emanacije, punoću izražaja, iziskujući pojačan intelektualni napor.

Tačka susreta prava i poezije, vidljiva je u filozofiji prava, najprije u pravnoj ontologiji, gdje pravo, poput poezije, pokušava da nadilazi i prevaziđe iskustvo, oslobađajući se ograničenosti istog. Prvna gnoseologija odgovara na pitanje da li se uopšte može saznati nadiskustveno pravo, opet ulazeći u zonu nečega, što bi kao takvo, metaiskustveno bilo imanentno samo stihotvorenju. Prava aksiologija postavlja neograničena pitanja o vrijednostima koje pravo treba ostvariti, utvrđujući prirodu tih vrijednosti. Intuicija, nadahnuće, otkrovenje je takođe u vezi sa poezijom. Iz svega navedenog, jasno se ukazuje da pravnička vokacija, utiče na oblikovanje razmišljanja, na formiranje i gradaciju sistema vrijednosti, retoričke prepoznatljivosti. Kao što poezija doprinosi punoći poimanja pravednosti, koja se generacijski prenosi i etablira u ambijentu ljudske egzistencije i obitavanja. No, treba izbjeći rizik prenagalašne literalnosti u pravičkom rezonu, i nedopustivog konzervatizma u poetskom manifestu. Pravo i poezija su u tradiciji našeg naroda, nužno rečeno srodni, i u saznanju da imamo velike pjesnike, koji su simetričnoj mjeri, bili izuzetno poznati pravnci, kao što su Laza Kostić, Milan Rakić...

U zbirci "Tvoj poeta" recenzenti su ugledni književnici. Kakav je osećaj dobiti takvo priznanje na početku karijere, da li je to potvrdilo Vaš osećaj da ste na pravom putu?

Djelo mora da ima svoju potvrdu. Kad pomenuta proizilazi od onih koje uzimate za autorite, onda imate dodatan motiv, koji je u ovom slučaju privilegija. Naravno, uz tu privilegiju ide velika čast, a uz nju velika odgovornost, znajući da nesmijete iznevjeriti određena očekivanja. Komponenta idnividalizma predstavlja kreativne, misaone, umne i duhovne napore pojedinaca koji prednjače, predvode i svojim intelektom prodiru u novo i nepoznato, uče, vaspitavaju, jurišajući u neprolaznost. Ja sam neizmjerno zahvalan recenezentima moje zbirke pjesama "Tvoj poeta", naročito Matiji Bećkoviću, uzimajući u obzir njegovu književnu veličinu, godine života, brojne obaveze... Ali, i u takvim okolnostima on je pokazao poštovanje i potrebu da pomogne, savetuje, bude od koristi. Kritika je uvijek poželjna i potrebna, korisna, čak i kada nije pozitivna.

Knjiga nosi naslov "Tvoj poeta". Ko je taj "tvoj" i kome se obraćate u svojim stihovima – široj publici, pojedincu ili možda samome sebi?

Knjiga je dobila naziv po pjesmi "Tvoj poeta". " Tvoj" je naprije "njen" poeta, ali "tvoj" u smislu svakog onog ko je čita. Obraćam se svima, široj publici, čitaocima, ljubiteljima poezije, negde, zaista i samom sebi, obraćam se onoj, o kojoj pišemili koja me inspiriše, nadahnjuje. Na takav način se uspostavlja odnos između tvorca i užvaoca određenog stvaralaštva, u ovim slučaju poezije, isto je i sa drugim oblicima umjetnosti, kao što je muzika, gluma... Ono, što me naročito raduje je saznanje, da se ljudi "pronalaze" u određenim stihovima, doživljavajući ih lično, subjektivno, vezano za sebe.

Šta Vas je inspirisalo da podelite svoje najdublje misli s javnošću?

Dok se ne pokaže, biser nema vrijednost, jer niko ne zna da on u konkretnom slučaju postoji. Stihotvorenje je jedna vrsta ispovjesti, a stih najuzvišeniji oblik misli. Ono što stvarate, mora biti i predstavljeno. U suprotnom van ličnog, privatnog i intimnog, ne egzistira. Književnost ima jasno izražene društvene ciljeve. Iz polja jedne fluidne ideje, koja dobija svoj autorski oblik i materijalu efektivu, vi sebe izvodite pred sud javnosti, jer je publika jedino mjerilo uspjeha, ne u smislu bilo kakvog populizma, već otvaranja prilike za vrednovanje, upoznavanje, prihvatanje, reagovanje, postavljanje i određivanje naspram onoga sa čim dolaze u kontakt.

Vaša poezija često se bavi ljubavnom tematikom. Koji su Vaši stavovi o ljubavi i partnerskim odnosima danas, i da li se poezija može smatrati utočištem za prave emocije?

Ljubav je pokretačka snaga. Kruna svih osjećanja, zbir svih vrijednosti, i najvažnije nepresušna inspiracija. Čovjek bez ljubavi može da bude uspješan, ali ne i zadovoljan, najmanje srećan. Sve što je vrijedno od pamtivijeka, proizašlo je iz ljubavi. Danas, nažalost ljubav se podvodi pod alternative, podrazumijevanja, navike, nagone, očekivanja, kompromise, najrazličitiju kompenzaciju u kontekstu jednog dijela Vašeg pitanja. Pristojnost se uzima za prevaziđenu, romantika za arhaizam, oplemenjenost za nepotrebnu... Ovde se može ući u dijalektiku, da li je savremen čovjek sposoban da voli? Čisto, nevino, doslijedno, požrtvovano...

Poezija je slava ljubavi!

Takođe su prisutne i teme  patriotizma i rodoljublja. Šta za Vas znači biti patriota u 21. veku i na koji način poezija može da doprinese očuvanju nacionalnog identiteta?

Taragičnost herojske sudbine srpskog naroda, dugotrajno robovanje, spremnost na žrtvu i stradanje, obavezuju pjesnka da se oduži rodu. Propast države, gubitak slobode, ali ne i vjere u vaskrsenje, uslovili su da je u određenim periodima, naša nacionalna istorija bila više u nadležnosti poezije, nego istorije, odnosno nauke kao takve. Poezija je pokazala da raspolaže realnim potencijalom i snagom da sačuva nacionalni identitet. Ona je urezana u iskonsko srpsko biće, vezana za duboko osjećanje pripadnosti najvišem obliku kolektivne svijesti, poistovjećivanjem sa njenim sistemom vrijednosti, snagom duha i projekcijom nacionalnog jedinstva. Pomažući da se podnosi trenuta patnja, i težeći regeneraciji slave, stihovi su ohrabrivali ustanike, nadahnjivali ratnike, tješili ožalošćene, palili luču junaštva. Biti patriota u 21. vijeku, nadasve znači biti dostojan predaka. Očuvati svete zavjete, od kojih je Kosovski najvažniji. Ne krasti državu, ne otimati od naroda, ne prodavati nacionalna bogatstva, ne trgovati nacionalnim interesima. Današnji patriotizma je u određenoj mjeri folkloran, primitivan i krajnje beskoristan. Mahanje zastavama, podizanje tri prsta, pjevanje patriotskih pjesama nije dovoljno, ako nema nacionalne emancipacije, produhovljenosti, odsustva straha za ličnu korist, odbacivanja egoizma, samodovoljnosti i osjećaja posebnosti, napuštanja kolektivne depresije i jačanje optimizma.

Koliko Vam je vera važna i kako se odražava u Vašoj poeziji, i u Vašem životu?

Vjera je presudna, najvažnija. Moja poezija, kada su u pitanju vjerske i duhovne pjesme, odražava značaj vjere u mom životu. To je neugasiva stvaralačka vatra. Vjera nas hrabri, uči, vaspitava i napaja sa nepresušnih vrela istine, morala, časti. Otpadajući od vjere, mi bismo bili podložni truljenju i raspadanju. Kao živa so, vjera nas drži živima, mladima i vitalnima. Duh vedrine, omogućava nam da se uzdignemo, uspravimo i ispravimo. Ljudi pogrešno, kroz loše pojedinačne primjere, napadaju vjeru. Pojedini smatraju da je prevaziđena, da je nepotrebna učenom čovjeku. Gle, nisu li naši najumniji ljudi bili dokaz naše neodvojivosti od vjere?! Od Svetoga Save, Njegoša, Tesle, Pupina... Naravno, to ne podrazumevaju pasivnu vjeru, bez truda, rada, žrtve i djela, već aktivan pristup životu. Ali, vjera svemu daje smisao i svrhu, jer u vjeri ništa nije beznačajno.

Pored poezije, da li se planirate okušati u nekim drugim književnim formama, kao što su proza ili esej?

Pored poezije, pišem i kratku prozu. Druge književne forme, uslovljavaju drugačiju koncentraciju, fokus, način razmišljanja. Ne znam da li sam sposoban da napišem roman, da li sam za to nadaren. Jednostavno, vremenom sam naučio da se poetski određujem, poimam, doživljavam. Andrić je na početku shvatio, da nije toliko dobar u poeziji, nije forsirao, nametao.

No, čitajući klasike, svako poželi da napiše roman. Ostaje da se vidi, život je izazov.

Da li već radite na novoj zbirci? Možete li nam otkriti neke detalje o temama i motivima koje će ona obuhvatiti?

Da, uveliko pišem treću zbirku pjesama, koja će se zvati "Žila kukavica". Teme ostaju iste, razmišljanja o Bogu, ljubavi, životu, ženi, istoriji slave i stradanja, istaknutim ličnostima našeg naroda...

Planirate li druženje sa publikom u vidu promocije knjige u skorijem periodu? Gde Vas čitaoci mogu sresti i upoznati se sa Vašim radom?

Planirana su gostovanja u Novom Sadu, Apatinu, Bačkoj Palanci, Kragujevcu, Nišu, Beogradu, Istočnom Sarajevu, Brodu, Tesliću, određenim gradovima u Crnoj Gori.Čekamo završetak raspusta, godišnjih odmora, kolektivnih ljetnih pauza, kako bi se vratili promocijama.

PODELITE OVAJ TEKST NA: