O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Razgovori


MARKO GOJAČIĆ: HVALA SVIMA KOJI POMAŽU OBNOVU NAŠE PAROHIJE

Neda Gavrić
detalj slike: KRK Art dizajn

Marko Gojačić: Hvala svima koji pomažu obnovu naše parohije

 

Paroh stolački protojerej Marko Gojačić je tokom višegodišnje službe u Čapljini podigao na viši nivo d‌elovanje SPCO Čapljina, pokrenuo niz društveno-korisnih akcija, uključujući stonotenisku ligu, osnivanje biblioteke i čitaonice, te je bio aktivan učesnik u gotovo svim društvenim dešavanjima grada. Za njegov rad i zalaganje, 2018. godine dobio je “Večernjakov pečat” u oblasti međureligijskog dijaloga. Uz to, značajno je doprineo obnovi pravoslavnog hrama u Ljubuškom, a trenutno se radi na izradi monografije o životu Srba u ovom gradu. Srpska pravoslavna crkvena opština Stolac trenutno prikuplja donacije za obnovu hramova, uređenje grobalja itd., što je i fokus ovog razgovora.
U nastavku intervjua saznaćete više o ovoj humanitarnoj akciji, načinu na koji možete pomoći, kao i o važnosti očuvanja kulturnog i verskog nasleđa u našem regionu.



Književni ESNAF, 02.09.2025.
Razgovarala: Neda Gavrić
Tehnički uredio: Ilija Šaula
 
Na koji način možete da približite ljudima važnost očuvanja i obnove pravoslavnih svetinja u Stocu i okolini, posebno u vremenu kada se čini da je kultura i tradicija često zapostavljena?
 
Na stolačku parohiju došao sam pre pola godine. Iako sam pre samog dolaska bio upoznat sa bogatim crkveno - istorijskim nasleđem ovoga kraja, značajem stolačkog protoprezviterata za našu Eparhiju i istorijom stradanja našeg naroda, tek sa mojim dolaskom u ovo mesto uvideo sam važnost proučavanja i objavljivanja mnogobrojnih dokumenata, spomenika i svetišta. Cilj mi je, da uz pomoć ljudi ovog kraja, kao i relevantnih kulturnih delatnika, u narodu stvoriti svest o bogatstvu naše istorije kao važnog elementa našeg identiteta na ovim prostorima. U planu su nam detaljnije istraživanje arhivske građe, objavljivanje publikacija, terenski rad, izložbe, ali prvestveno molitveno – liturgijsko osvećenje vremena i prostora koji datira nekoliko vekova unazad.


Koje su najteže prepreke s kojima se suočavate u prikupljanju sredstava za obnovu hrama i grobalja, i kako ih uspevate prevazići, motivišući ljude da podrže ove plemenite ciljeve?


Za početak je važno, kao što sam i naveo, stvoriti kod ljudi kolektivnu svest o važnosti obnove kako hramova, tako i grobalja, te na taj način zainteresovati ne samo potomke, već i sve ljude koji imaju želju da sebe ugrade u obnovu svetinja stolačkog kraja. S obzirom da na parohiji stolačkoj postoje dva srednjovekovna hrama, hramovi iz 19. veka, kao i mnogobrojna groblja, biće potrebno da se uloži mnogo volje i sredstava kako bi ova mesta zablistala u svojoj kulturno – istorijskoj i duhovnoj punoći. Očekujemo i pomoć državnih institucija kao i gradski vlasti.
 
Kakav je trenutni odziv lokalne zajednice i šire, i na koji način možete inspirasati ljude da shvate koliko je njihova pomoć važna za očuvanje duhovnog i kulturnog nasleđa?


Važno je svako doprinese u skladu sa svojim mogućnostima  i talentima. Svačiji trud, u kom god on obliku bio, može biti djelić mozaika koji zajednički nastojimo da izgradimo. Povratak na ova mesta podrazumeva širok spektar poslova, tako da svačiji trud može biti od koristi. Treba istaći da ovaj projekat nije vremenski ograničen, jer nakon sanacije i obnove predstoji osmišljavanje na koji način upoznati širu javnost sa svim ovim kulturno – istorijskim vrednostima. Nakon posleratnog povratka na vekovna ognjišta narod stolačkog kraja je, shodno mogućnostima, uspeo da obnovi crkvišta i groblja i održi slave i godišnje pomene.



Kakve poruke želite da prenesete svim ljudima dobre volje koji žele da učestvuju u ovom projektu? Kako da shvate da njihova pomoć može biti jedan od načina da očuvaju svoju veru i identitet?


Vera nije neka statična stvar ili pitanje folklora, svi treba da shvatimo da je ona način života, način na koji se odnosimo prema drugima i svetu u kojem živimo. To podrazumeva hrišćansku odgovornost i prema našem kulturnom nasleđu, koji je sastavni deo našeg identiteta. Najveće istorijsko blago ovog kraja jesu naše pravoslavne crkve i groblja, srednjovekovne nekropole stećaka, u njihovoj porti. Zbog toga ne možemo da razdvojimo veru i istoriju u srpskom narodu. Naši preci su pokazali zavidan nivo kulturne i duhovne osveštenosti, na nama je da se ugledamo na njih i nastavimo njihovim stopama.
 
U vremenu kada se mnogi udaljavaju od tradicionalnih vrednosti, kako Vi, kao sveštenik, možete podstaći mlade ljude da prepoznaju značaj očuvanja crkava za buduće generacije?


Tradicija za nas ne predstavlja neko breme iz prošlosti, već je, kao što smo i naveli, sastavni deo našeg identiteta. Iz istorije učimo, ona je oblikovala našu nacinalnu svest, i ona je početna tačka našeg delovanja. I mi ćemo biti deo tradicije, stoga je važan pečat koji ćemo ostaviti. Mladi ljudi mogu da prepoznaju vrednost nasleđa koje im je ostavljeno i da nastave da ga nadograđuju.Takođe je dobro da razumeju da je podrška Crkvi i očuvanju svetinja čin ljubavi, solidarnosti i odgovornosti prema budućim generacijama
 
Kako vidite ulogu Crkve u savremenom društvu, posebno u društvima gde je srpski narod manjina, i na koji način ona može biti snaga u očuvanju identiteta i tradicije?


Posleratna dešavanja dovela su do toga da se u dolini Neretve smanjio povratnički broj stanovništva, s jedne strane, a s druge strane, Crkva je stavljena u položaj da u takvim okolnostima bude glavni oslonac kako u duhovnom, tako i u kulturnom životu srpskog naroda. Imajući to u vidu, Crkva je pozvana da organizuje aktivnosti koje se ne tiču samo duhovnog i liturgijskog života, već i druge prosvjetne aktivnosti i manifestacije, koje moraju da budu prožete duhovnim načelima i hrišćanskim vrednostima. Zbog toga je spektar njenog delovanja širok – rad sa mladima, socijalno ugroženima, saradnja sa kulturnim i društvenim organizacijama, međureligijski dijalog i pomirenje. Kroz istoriju, Crkvu i narod u dolini Neretve su vodile mnoge značajne ličnosti, poput mitropolita Leontija Radulovića, sveštenika Marka Popovića i drugih koji su u jednom teškom vremenu, ni malo lakšem nego danas, bili nosioci i stub svome narodu, deleći sa njim mnogobrojna stradanja i patnje, te učeći ih da je važno da baš u ovim krajevima istraju na putu očuvanja svoje vere i crkve, jer su upravo oni garant opstanka na ovim prostorima. Zbog toga je važno da mlade naraštaje učimo i vaspitamo da su oni ti koji sutra treba da ostave nešto budućim generacijama koje dolaze, da se trude da svojim radom i ljubavlju prema crkvi naprave mnoge korisne stvari za svoju zajednicu bez obzira na njenu brojnost.


Kao osoba koja je tokom službe u Čapljini dobila pečat za promicanje međureligijskog dijaloga, možete li nam približiti koliko je važno izgraditi mostove razumevanja i poštovanja među različitim religijama u našem regionu? Kako ti principi mogu doprineti miru i zajedničkom napretku, posebno u mestima gde su religijske razlike često izazov?


Kroz ovih 15 godina koliko sam na službi u dolini Neretve, mogu slobodno da kažem da je veoma važno da se kao pojedinci i crkva generalno moramo potruditi da na polju međureligijskog dijaloga damo svoj doprinos i time uspostavimo dijalog sa drugim verskim zajednicama, te da na taj način pokušamo da izgradimo zdrave mostove kako bi i doprineli miru. Gradovi u kojima sam služio i živeo jesu upravo baš takve sredine u kojima je važno da budemo otvoreni i spremni za dijalog sa svima, gledajući da nam u svakom trenutku život bude opredeljen za dobro, a mislim da nema ničeg lošeg da jedni sa drugima sednemo i kao ljudi koji Bogu služe damo svoj mali doprinos izgradnji boljeg ambijenta za život. Zaista su ove sredine i gradovi pravi izazov za sve verske lidere i mislim da svako može u okviru svojih mogućnosti da napravi jedan mali korak kako bi poslali poruku mira, ljubavi i međusobnog poštovanja.
 
Koja je Vaša poruka svim ljudima dobre volje da shvate da svaka pomoć, ma koliko mala bila, ima duboko značenje i može pokrenuti lanac dobrih dela?


„Slava Bogu na visini i na zemlji mir, među ljudima dobra volja“
– anđelski je pozdrav ljudima u noći kada se rodio Spasitelj. Ta dobra volja treba da bude pokretački duh svih hrišćana. Da se na kreativni, tvorački zamah Boga Stvoritelja odgovori onako kako nam je zadano – da nastavimo da stvaramo svet po Božijoj meri. Samo se dobrota i ljubav uvećavaju što se više dele. Odgovorni smo za svet u kome živimo, za nasleđe koje nam je ostavljeno i za ono što ćemo mi ostaviti budućim generacijama. Kako je lepo rekao čapljinski prota Vaso Medan u jednom svom pismu 1910. godine: „ Podizanjem hramova mi podižemo lijepe spomenike hrišćanske ljubavi, koji će i u poznijim vijekovima i našim unucima svedočiti kakvi smo bili Srbi i hrišćani“, takvu svest i mi danas treba da imamo. Ne mora svaka pomoć biti materijalna, dovoljno je da svako pomogne u skladu sa svojim darovima i onom dobrom voljom da doprinese zajednici.
 
 
 
Srpska pravoslavna crkvena opština Stolac
otvorila je novi žiro račun u UniCredit banci u Stocu.
Prilozi za parohiju stolačku,
obnovu hramova, uređenje grobalja itd,
mogu se uplatiti na sledeći broj žiro računa

3382702257290623

Uplate iz inostranstva
takođe se mogu izvršiti putem ovog računa,
sa sledećim instrukcijama za uplatu:

IBAN: BA393382702257290623
SWIFT: UNCRBA22

Zvanična mejl adresa crkvene opštine je: spcostolac@gmail.com



Hvala svima koji pomažu obnovu naše parohije


Pparoh stolački
protojerej Marko Gojačić







PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"