|
|
|
FALSET, ŽAKARD I DRUGE PESME  | Božidar Vasiljević | |
| |
FALSET
Tanka vibro što ukroćavaš jarostNe vidim utehu u zemaljskom snuGutala me tmina, a privlači svetlostDo vrha bih rado ali sam na dnu.
Ljubavlju tvojom prošlost sada snevamSiluetu tmurne aveti na ziduŽaka Deride već odavno nemaNeugasla žudnjo živi suicidu.
Postavite stražu utvrdite vrata večnaSinovi se bude i pevaju kćeri:Dolazi spasenje u mehove prezrenjaŽivote Čehov pištolju u pudrijeri.
Izusti katkad turobnost da zaboliPozovi tišinu nastani prazninuDoživotna boli prokleto zavoliNeprebolnu ranu i nezaraslu brazgotinu.
Opsuj Boga i umri prijateljski je savetZima i taština neka obuzmu mi kostiNisam te ljubio nežnu kao falsetBespomoćnom ljubavlju do beskonačnosti.
OTADžBINO MOJA
Kao sin čovečiji gde ću glave skritiHodočastim tebi mom NezaboravuU budućem, danas i sutra ćeš bitiDok u tuđoj kući slavim krsnu slavu.
Nosim žig na telu, desetleća ranuMrtvi snovi, žive duše koračaju k TebiSve što diše stremi nesvanulom danuNapusti me desnico, idem Otadžbini.
U nedoba zdravica: Sine, srećan bratSlužba traje, tamjan, zveckaju pomponiKrvave im ruke, Jezavelja vrši ratPomešane suze, jecaj, odapeti plutoni.
Tebe skupa slave vaskrsli i živiČujem ponosan najtužniji durski zovOtadžbino moja, primi zalog žrtviKasnu stražu, svežu raku, zatrpani rov.
Zagrliću tvoje krilo platinasta mojaUzdignuti hrame sa prestolom i tronomIzvore energija i netvarnih bojaPrigrli raba sa mrtvijem snom.
U POTRAZI ZA SMISLOM
U potrazi za smislom Hegela sam sreoKaže: jesi lud, gde si to zapeo?Zašto, rekoh, zar se ne sme prićiNije, veli, to nego Šeling će mi stići.
Pođoh zato dalje, ne znam gde sam bioKad na ćošku skvera Kant kʼo da se krio.Taman da se javim i pitam ga za standardPreko zebre uočih pređe Anaksimandar.
U bifeu nedaleko sedi HajdegerHuserl i Bart nisu iz te priče.Hanu juče sretoh, pitam gde je Niče,Neću sama da znam on je jedna zver.
Zapodenuh temu, banu ČestertonUćutaše Rasel i Etien ŽilsonPričah o Parizu, neko o „die Sein“!Ne lezi vraže, stiže Vitgenštajn.
Taman da popijemo pridruži se MarksMalo odocneo ulazi LaplasTraže proletere, leti onaj atlasŠta rade, Raner konta, kad eto ti i Konta.
IZBJEGLICE
Preživjesmo nekako sumornost i jadeGledali kad na srcu duboreze radePotucali se po nemilu i nedraguMogao bih pričati Palavestri Predragu.
Nekima milina, nekome himeraDovlatov bješe izbjegao iz SSSR-aCrtice i cifre smjernice životaU orbiti između slota i džek pota.
Smetljište svijeta, svima smrad do danasMalo ko je htio ugledati se na nasMaćehi i prvoj mati bijasmo kʼo sektaSpase se Helena Vajgel, supruga od Brehta.
Projekat Menhetn, velika pečurkaNjujorčanin i Danac, sukob nadkulturaTopal vazduh, bigbeng, novi, veći stvorČestica je sada bomba, u pravu je Nils Bor.
Mileva je pisala marljivo zadatkeAlbert sakupljaše te vrijedne ostatkeTrbuhom za kruhom potrča Nađ LasloArhitektni genij, zlatokovni laso.
ŽAKARD
Nehatom poslate parne ruže na pragMale vasione beznadežni sam putnikRekvijem je ovo za nju kojoj ne bih dragSmrtodarnoj udovici, nesuđeni ljubavnik.
U Danijela Ozme 1A tiho je potražiSamotnjak sjuri prolazom sav u zanosuNa polici arhistratig stajaše na stražiSpremala je dugo stan, veš i satenastu kosu.
Ostavljam svud leš i pustoš, ovo nije krajIz bliza promrmlja da imam dve-tri boreSpava mi se s tobom, lȕdo, nego dobro znajPosle toga smo na istom, tebi biće gore.
Godinu sam dana ovde sama, okrutnaPoljubi me, kopile, nemoj da se svađamU Ravenu svrati da me vidiš sva je bajkovitaTad pokupi šta ostane, mlada sam da rađam.
Miluješ mi sluh, da se selim nudišS beogradskim idealistom da živimZariću ti nož u oko nemoj da se srdiš
Mrtav Jan me s ploče gleda, neću da se krivim.
Divno sklapaš reči, priče smisleneŽelim da ti život svetli kʼo crkveni bakarNepomični cvete Sunca bašte zeleneZadnju tebi skladam odu, mome vratu žakard.
|