|
|
|
 | Milica Mitić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
U mislima s tobom Izlazim na terasu da okačim nagomilani veš. Spuštam korito sa svim krpicama što brže mogu i ne dozvoljavam da mi bilo šta pokvari pogled kome se prepuštam. Posmatram zalazak sunca. Zatvaram oči, udišem i dozvoljavam sebi da sačuvam zrak svetlosti u sećanju kako bi me grejao cele zime. Mislim na tebe. Bio je dovoljan trenutak da se zaljubiš u moj naivni osmeh, uhvatiš za ruku čvrsto i povedeš me odlučno stazom da se osetim kao da ćeš zauvek biti uz mene, poput najtoplijeg prekrivača. Zagrlio si me, privukao k sebi, opipao moj puls kao da si doktor koga sam poželela i rekao mi da sam tvoja zvezdica.Da li sam i danas sjajna kao nekada?, pitam se dok prostirem njegovu majicu, koju sam zadržala kao čuvara tajne tvoje i moje slobode. U daljini čujem zvono crkve. Pomolila sam se i za tebe, za tvoje zdravlje, iako već godinama nismo u kontaktu. Vraćam se mislima u ono veče kada smo u noćnoj smeni koristili službeno vozilo za odlazak na Ušće i uživali u rađanju novog dana. Ovog puta nemam tebe da učestvuješ u plesu kroz poslednje prelamanje svetlosti. Gledam samo moju senku i shvatam da mi nedostaješ i kažeš: Zvezdice, igraj! Pred tobom je svet i pozornica. Ti si glavna uloga, jer si uvek ono što jesi - Zvezdica. Budi uvek Zvedica. Tvoj krak ima više pravaca, ali ti budi usmerena na jedan put Istine, istine u kojoj si najbolja u svemu što činiš, pružaš i daješ. Istini koja je toliko sjajna da nema prostora, a ni mesta za prašinu.Žar na nebu i spektar boja koje vidim sada, daju energiju živog plamena koje nikada neće izgoreti u mojom očima. Nastavljam da prostirem ostatak veša užurbano, a usput zamišljam kako ti putem nebeskih nijansi raspršujem poruku. Čuvaj se. Odlučno otkazujem izlazak na kome i on treba da se pojavi. Ostajem kod kuće, a u mislima sa tobom. Možda kroz ovaj prizor, misli ostavim u zaboravu. Opustiću se uz kupku, sa čašom vatrenog vina, i nazdraviću sebi za svoju malu pobedu. Onda ću pokušati da te dozovem sunđerom za kupanje. Stiskaću ga jako i izbaciti sve nakupljene slojeve i naboje koji blokiraju da se ponovo sretnemo. Glad Gladna i iscrpljena stigla sam u kancelariju. Pala sam preko praga sa pogledom na teglu ajvara koja se nalazi na radnom stolu. Ustajem i čistačica poslovne zgrade u kojoj radim pruža mi teglu u promrzle ruke, koje drhte. Nagrada za trud. Govori mi da direktor ne dolazi, a i da nema plate..."Plata će kasniti nekoliko dana. Uzmi, nemoj da se stidiš. Poklanjam ti teglu da ne razmišljaš o doručku kad radiš.", izgovara Tanja i nastavlja da usisava. Ne čuje, ali joj se zahvaljujem. Ta tegla vredi kao dobitni loto listić. Ona koja materijalno ima i manje, setila se mene. Posmatra me kao kćerku zarobljenu kod lošeg poslodavca. Pustila sam krik zbog očaja i straha da neću imati da platim stanodavcu.Besno palim računar i glumim sreću zbog klijenata sa kojima radim, a u sebi gorim što direktor ne ceni moj trud, napor i posvećenost mesecima. Predala sam se pogrešnoj rutini od starta, jer sam više zadovoljavala potrebe direktora i saradnika, a najmanje svoju da budem samostalna i cenjena kao radnik.Krupnim slovima u e-mailu sam napisala da dajem otkaz. Pitam se da li je to rešenje ili korak u novi problem. Ipak, osećam rasterećenje da mi se vraća sve izgubljeno. Stigao je odgovor da imam otkazni rok dve sedmice. Nije hteo da me zadrži. Nije mi ponudio bolje uslove. I ne treba. Ponudila sam sebi slobodu i izlaz iz paučine. Zakoračiću u nepoznato, a sada se rasterećenim mislima vraćam dnevnoj svetlosti i svojoj mašti da sam na drugom mestu.Poslednji radni dan bio je i moj poslednji zalogaj suve korice hleba kojom sam omazala ajvar sa dna tegle. Uživala sam u tom domaćem ukusu juga Srbije. Opet bih isto uradila, ako je to žrtva za ukus koji ću pamtiti čitav život. Posle nekoliko dana imali smo završni sastanak u večernjim satima. Umesto dostojanstvenog pozdrava, poklona uz prigodnu čestitku, dobila sam jedno veliko ništa. Poslodavac koji se hvali kako u životu ima sve i daje svima, nije mi dao ništa sem praznine i jedne čokoladne bananice koju je kupio na sniženju, pred istek roka trajanja. Muškarac koji nosi najskuplje odelo, pije vrhunsko vino, sa porodicom odlazi na daleke destinacije koje su moj san, pozdravlja se jeftino, jer mu je srce prazno.Pokupila sam notes pun crteža kojima sam sebe smirivala tokom otkaznog roka. Razmišljala sam na koji način da se Tanji odužim. Zgrabila sam praznu teglu, kupila zemlju za cveće i u nju posadila kaktus. Jedan za nju, a drugi izabrala i sebi, kako bi me podsetio da u danima punim bodlji i bola može procvetati nov životni put i apetit za traganjem ka izlazu."Ma šta si se trošila, dete! Očešljaj se, budi slatka i smej se i beži odatle da te sunce vidi malo.", povikala je Tanja "Pazi ti da se ne ubodeš, a ja ću uskoro dobiti novu boju života", odgovorila sam joj i brzo potrčala da otvorim vrata ka izlazu,da zakoračim u moju novu pobedu, ovaj put bez gladi… nadam se.
|