detalj slike: Krk.art@designe

Kameni grad

U plavetnilu južnog mora, u dubini  zaljeva, tamo gdje sunce na nepreglednoj pučini stoljećima igra svoju čudesnu svjetlucavu igru, smještena su i svoj život žive dva mala  prelijepa otoka: jedan prirodni, ukrašen  zelenilom borova, drugi od bijelog kamena,  izgrađen ljudskom rukom.

Prema tradiciji, određenog  dana u godini,  mještani su u barkama donosili kamenje i spuštali ga u more. Tako je, s vremenom, ljudskim trudom i u igri nadmudrivanja s prirodom, nastao  kameni bijeli otok.

Pogled prema otocima pruža se iz drevnog   grada čija je svaka kuća spomenik jednog prošlog vremena. Ondje su, u davna vremena, živjeli pomorski kapetani. Ploveći svjetskim morima, donosili su bogatstva i skupocjenosti  koje su ugrađivali u prelijepe kamene palače izgrađene rukom najboljih majstora toga vremena. Unutar zidova i otvorenih škura, ogledala  se kultura i bogatstvo jednog vremena. Dovoljno je otvoriti jednu škrinju prošlih vremena, bila bi puna priča i legendi.

Jedna o od njih upravo je vezana za ta dva otoka.  Za vrijeme jednoga od ratova koji su se na ovim prostorima stoljećima smjenjivali, jednom stranom vojniku stigla je naredba pucati sa otoka na kameni grad u kojem je živjela njegova  djevojka.

Upravo njegov plotun prekinuo je njezin mladi život. Povratka nije bilo. Skinuo je vojničku uniformu, pucao u sebe i sam završio poput svoje voljene. Posljednja želja mu je bila biti pokopan pokraj nje, na otoku s borovima, neposredno uz  crkvicu.

Njihova nesretna ljubav  bila je inspiracija za pjesmu o dva otoka i dvoje  ljubavnika. Tu sam pjesmu, po želji svog oca, često pjevala. Ona je za mene bila posebna. Himna kraja u kojem sam rođena.  I kada sam bila u društvu ljudi koji su voljeli klapsku pjesmu, ja sam opet izvodila svoju - o dva otoka kao dva oka koja sjaje pod suncem.

Kameni grad je više desetljeća bio „ mrtav “, ali samo znalci su osjećali i prepoznavali njegovu ljepotu i tajnovitost njegovih uskih ulica i pjaca.

Kroz njega je vodio put  uz more prema još jednom starom gradu koji je bio veći, naseljeniji, ali,  jednako tako, pun duha i ljepote davnih i slavnih vremena. S godinama, i taj mali kameni grad počeo se obnavljati. Doseljavali su i novi ljudi. Oni koji su prepoznali njegovu svevremensku ljepotu i vrijednost. Kuće i ulice dobivale su novo ruho. Jedna po jedna. Tako je  grad, malo po malo, ponovno oživio. Oživjele su njegove tarace, nakon dugo vremena otvorene su škure na prozorima. Novi život ulazio je unutra, stari kamen zasjao je novim sjajem.

Poslije dugo vremena, jedne sam se  večeri našla ondje. U gradu koji je u meni budio posebne osjećaje, dozivao mirise i boje nekih vremena koje sam pomno bilježila u spomenaru svoga života. Poznavala sam njegove ulice od ranije, ali ovaj put  ostala sam zadivljena njegovim novim sjajem.  Šećem uskim putem uz more, na otoke se, uz romantičan treptaj svijeća na stolovima restorana, pruža veličanstven pogled. Na površinu čudesnog plavetnila pada sumrak. Poseban, obojen u milion nijansi i odbljesaka. Sve je kao u bajci.

S trga se čuju zvuci klapske pjesme koji se stapaju sa ljepotom starog zvonika, pod kojim se pjevaju pjesme toga kraja, kako bi od zaborava otrgnuli i sačuvali našu tradiciju, baštinu i običaje.

Zelenilo palmi čije se raskošne krošnje ogledaju na površini mora čistog poput safira, oleandri .... Svaki kutak doziva posjetitelja, putnika namjernika da zastane, sjedne i uživa u ljepoti kamenog grada, u čaroliji mirisa mora i soli, u pogledu koji ništa ne može nadoknaditi. Pogled na čarobne otoke u daljini, od kojih će vam svaki ispričati svoju priču. Koja traje .....

PODELITE OVAJ TEKST NA: