O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


MILOVANOVA MILOVANJA

Razumenka Marković
detalj slike: KRK Art dizajn


MILOVANOVA MILOVANjA


Bio je u ranim četrdesetim i samopouzdanje mu je stajalo kao dobro skrojeno odelo. Visok, skladne građe, kretao se hodnicima suda korakom oslobodioca. Kosa mu je bila tamna, blago talasasta kroz koju je svetlucao poneki srebrni zrak dolazećih godina i začešljana pozadi. Lice uvek izbrijano, negovano, a iza dveri oštrih usana blještalo je zubalo kao proizvod urednosti prerasle u disciplinu. Naočare su dodavale ozbiljnost očima predodređenim da slušaju i saosećaju. Imao je onu vrstu privlačnosti koja dolazi iz kontrole – prvo nad sobom, pa onda i nad svemu drugom.
Odmerenog ponašanja, retko se šalio i o rečima vodio računa, kao o vazama od najfinijeg porcelana. Nije dozvoljavao u komunikaciji ni jednu pukotinu, u koju bi, nečije pogrešno tumačenje moglo da se uglavi i razvije aferu. Skup tih osobina ga je doveo na mesto prvog čoveka tužilaštva.
U gradu se o njemu govorilo sa poštovanjem, nikada glasno, već u skladu sa mirnoćom kojom je i on profesionalno i privatno plivao ka svojim obalama, trudeći se da nikada ne upozna visoke oktave. Nije se hvalio dostignućima, na zidu nije visilo nijedno priznanje, jedino je na stolu bila porodična slika u finom ramu od zelenog bambusovog lišća, prožetog zlatnim žilicama. Lepu ženu krupnih očiju, poput Palčice držao je zaštitnički rukama, praveći obruč oko ramena, a njene su pravile krila za dva nasmejana mališana.


***

Zlostavljane žene su u njegovu kancelariju ulazile tiho i sedale na ivicu stolice, govorile isprekidano, tražeći zrnevlje reči koje će konačno morati da podnesu životni mlin. On bi ih slušao bez prekidanja. Na kraju bi spuštao naočare i govorio: „Razumem“. A onda bi rečenice izletale kao ptice iz kaveza:“ Porodica je složen sistem. Svađe se dešavaju. Ne treba donositi odluke u afektu. Deca najviše trpe.“ Uglavnom je tu zastajao, kao da čeka da se supa prohladi, pre nego što će početi da je jede. Većina žena se osećala postiđeno što je uopšte tu, povlačila postupak, dajući još jednu šansu nasilniku. Zbog dece. Jedna se ohrabrila i sa vrata upitala: „A šta ako se opet ponovi?“ Odgovorio je mirno: „Neće, budite strpljivi“, našta je ona dodala: „Čuvena rečenica – Neću više nikad.“ Ta ista mu se pojavila sa gipsom i ogromnim crnim naočarima od podliva u sred kojih su, tamo gde su nekad bile oči, bila dva zgarišta. Nije mu dozvolila „razumevanje“. Sa ono malo preostale snage, čvrsto je rešila da priču dovede do kraja.

***

Toga dana sa posla je otišao čim je otkucalo tri sata. U kuhinji je zatekao uplakanu Anu, kako se krvnički rve sa teglom kiselih krastavaca, koju nije mogla da otvori levom rukom, a kako joj je gips na desnoj ruci zarobio dve trećine šake, teglu nikako nije mogla da fiksira. Prišao je, uzeo teglu, otvorio, spustio na sto, a poljubac u kosu. Ugipsanu ruku, iz koje su kao ispod snega provirivali modri, beživotni kaćuni prstića, namestio je uz njeno telo i prošaputao: „Neću više nikad.“

PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"