O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


HERTA MAJER

Ilija Šaula
detalj slike: Krk.art@designe


HERTA MAJER

Roman


Prva celina — Grad koji nikome ne pripada

II — Žena koja je stigla bez straha


Prvi put sam ugledala New York kroz prozor aviona, u jedno sivo popodne kada je Atlantik ostao iza mene, a Amerika se pojavila kao obećanje koje još niko nije stigao da prekrši. Ispod krila prostirala se nepregledna gomila zgrada, puteva i vodenih površina, a nešto dalje, u izmaglici, nazirali su se neboderi Menhetna. Nisam znala njihova imena, niti sam mogla da razlikujem poslovne četvrti od stambenih, ali sam već tada bila uverena da ću jednog dana poznavati ljude koji u tim zgradama odlučuju o sudbinama drugih.
Bila sam mlada, sa dva kofera, nekoliko pažljivo odabranih knjiga i uverenjem da mi svet duguje priliku da pokažem koliko vredim. To uverenje nisam nasledila ni od oca ni od majke. Oni su pripadali ljudima koji su život prihvatali kao niz obaveza, a sreću kao nešto što se događa povremeno, bez naročitog razloga i bez mogućnosti da se zadrži. Ja sam, naprotiv, verovala da sreću treba organizovati.
U Rumuniji sam odrasla među ljudima koji su govorili različitim jezicima, ali su se u svojim strahovima i nadama međusobno razumeli bolje nego što su želeli da priznaju. U našoj kući govorilo se srpski. Taj jezik bio je moje prvo utočište, mada ga tada nisam tako doživljavala. Detinjstvo ne poznaje utočišta dok ne sazna od čega treba bežati. Tek mnogo kasnije, kada sam živela među ljudima koji su me oslovljavali na engleskom, francuskom ili nemačkom, shvatila sam koliko se čovek menja kada promeni jezik kojim govori o sebi.
Na srpskom sam umela da budem neposredna. Na engleskom sam bila odlučnija. Francuski mi je davao izvesnu eleganciju čak i onda kada nisam imala ništa naročito da kažem. Rumunski me je podsećao na detinjstvo i na život koji sam želela da ostavim iza sebe.
Nisam smatrala da je to licemerje. Čovek koji govori više jezika ne mora u svakom od njih biti potpuno ista osoba. Uostalom, ni ljudi koji čitavog života govore samo jedan jezik nisu uvek dosledni onome što izgovaraju.
Na aerodromu me nije čekao niko.
To mi je odgovaralo više nego što bih tada priznala. Nisam želela da moj dolazak u Ameriku započne zahvalnošću prema nekom poznaniku koji bi mi kasnije, u društvu, mogao pripisivati zasluge za uspeh. Radije sam platila taksi i prepustila se vozaču čije ime nisam zapamtila, ali čiji sam glas dugo nosila u sećanju.
Bio je krupan čovek sa tamnim brkovima i kapom koju je držao nakrivljenu, kao da je upravo izašao iz nekog filma o njujorškim gangsterima.
„Prvi put u Americi?“, pitao je, posmatrajući me u retrovizoru.
„Prvi put u New Yorku.“
„To vam je skoro isto.“
„Nadam se da nije.“
Nasmejao se i upitao odakle dolazim.
„Iz Evrope.“
„To vidim. Iz koje zemlje?“
Rekla sam mu.
„Aha. Rumunija. Čaušesku.“
Izgovorio je predsednikovo prezime sa zadovoljstvom čoveka koji je upravo pokazao da poznaje svetsku politiku.
„Rumunija je mnogo starija od svog predsednika“, odgovorila sam.
„Naravno, gospođice. A New York je mnogo stariji od mene, pa opet svi misle da ga poznajem.“
Taj odgovor mi se dopao. Bio je jednostavan, duhovit i oslobođen želje da ostavi utisak. Kasnije sam upoznala mnoge obrazovanije ljude koji nisu umeli da sastave tako dobru rečenicu.
Dok smo se približavali Menhetnu, vozač je govorio o saobraćaju, cenama stanova, kriminalu i tome kako grad svake godine postaje sve skuplji, a ljudi sve manje zadovoljni. Slušala sam ga sa zanimanjem, mada sam bila uverena da govori iz perspektive čoveka koji je pristao na mesto koje mu je život dodelio.
Nisam tada razumela da se u njegovim rečima nalazi mnogo više iskustva nego u mojim očekivanjima.
Grad me je dočekao bukom.
Sirene su se preplitale sa zvukovima motora, metalnim udarcima sa gradilišta i povicima prodavaca. Ljudi su hodali brzo, kao da svi kasne na sastanak od kojeg im zavisi budućnost. Iz izloga su dopirala svetla, a iz podzemnih prolaza mirisi koje nisam umela da povežem ni s jednom kuhinjom koju sam poznavala. Na uglovima ulica stajali su ljudi sa novinama, cigaretama i papirnim čašama kafe, dok su se iznad njih uzdizale zgrade čiji su prozori izgledali kao bezbrojna mala ogledala.
Prvo sam pomislila da New York ne obraća pažnju na svoje stanovnike.
Kasnije sam shvatila da je upravo u tome njegova najveća privlačnost.
U gradu u kojem niko ne zna ko ste, možete postati gotovo bilo ko.






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"