 | Marija Šuković Vučković | |
| |
detalj slike: pixabay.com
Dijete
tišina se napela ko trudna žena
sve joj smeta
čeka da se rodi
nešto drugo iz nje
što sigurno nije nezvuk
gotovo uvijek je plač
upamti
na tvoj prvi plač
svi su se smijali
u trenutku kad si vriskao
gurnut u život, i sam
svi su mislili
da je radosno što dolaziš
i da si još jedan
isti kao oni
samo mali
nenaučen; nejač
ti dakle pripadaš
vojsci začetih
i tvoja kruna je u tome
što si rođen kao čovjek
niko te ne pita
za tvoje svjetove prije
samo ti ponude boga
i pravo da se ljutiš
i ćutiš
jer jezik koji znaš
tek je suza
koju pogrešno tumače
i zato ti se
još više plače
kad naučiš da pužeš
već previše ličiš na ljude
tvoje sjećanje ne seže daleko
i sve što pamtiš je
da nekad bio si dijete
