Jasminka Đorđević Nadaškić

Rođena u Smederevu 13. marta 1958. godine. Po zanimanju diplomirani inženjer
elektrotehnike, živi u Smederevu. Piše klasičnu i haiku poeziju, bavi se umetničkom
fotografijom.
Dosad su joj objavljene zbirke poezije: "Pramen tame" (haiku), 1990; "Uznemirena
ptica" (haiku), 1991; "Vreme kopriva", 1992; "Vreva leptira" (haiku), 1993; "Prebudan
sanjam", 2003; "Zaljubljen u oblake"/"In Love with Clouds", 2015. i "Trava i nebo"/"Grass
and Heaven" (haiku), 2022.
Dobila je veći broj nagrada, kako u zemlji za klasičnu poeziju, tako i u
inostranstvu za haiku.
Nagrade za klasičnu poeziju: Pesničke staze, Kikinda, 1987, 1988. i 1994;
Smederevska pesnička jesen 1989. i 1991. (Orfej), 1993. i 1999. (nagrada lista Naš Glas)
i 1997. (druga nagrada publike); Književna omladina Valjeva, 1989. (nagrada za rukopis
Otisak stene na srcu), 1990. (za rukopis Pelenov venac); YU poet fest, Palić, 1990. i
1995. (Zlatni prsten Subotice); Gordanino proleće 1994. (nagrada za ciklus Semper
idem), 1995. (za ciklus Vrijes u pustinji) i 2009. (za ciklus Čovek od slova); Pesnički
krčag, Beograd, 1995.
Haiku nagrade: Hekinan World Wide Haiku Contest (2005. i 2007); Suruga Baika Festival
(2004. i 2008); Kusamakura Kumamoto Competition (2001); 14 th Itoen (2003); Mainichi Daily
News Annual Selection (1998. i 2000); Mainichi Haiku Contest (1999, 2001. i 2002); JSWE
Competition (2001); Haiku International Association Competition (2001); Haiku festival
Odžaci (1992, 1999. i 2003), Toast Point Contest (1998.) ...
Na Internetu haiku poezijom zastupljena na preko 90 sajtova, asistent-urednik
elektronskog časopisa Haiga-online. Haiku poezija joj je prevođena na engleski, francuski,
nemački, ruski, japanski, mađarski, slovenački, bugarski, irski, holandski,češki i
rumunski, a klasična poezija na engleski i bugarski jezik.
Fotografije je izlagala na devet samostalnih i preko dvesta kolektivnih
izložbi. Za svoje fotografije dobila je 65 nagrada. U Foto savezu Srbije ima zvanje
kandidat majstor fotografije.