Vojin Trivunović

Vojin Trivunović, rođen je 10. oktobra 1956, godine u Rudićima kod Glamoča. Vrlo rano počeo je da objavljuje pjesme u novinama i časopisa. „Male novine“ iz Sarajeva su ga nagradile za poeziju (1970). To mu je najdraža nagrada. Prvu pjesmu za odrasle objavio je u sarajevskom „Oslobođenju“ (1974). Još kao student u Novom Sadu biran je u Krug najtalentovanijih mladih pjesnika (1977). Pored književnog bavio se i novinarskim radom. U Novom Sadu je bio stalni saradnik „Glasa omladine i član Književnog kluba Kulturnog centra Radničkog univerziteta „Radivoj Ćirpanov“ i Književnog kluba pri „Tribini mladih“. Uređivao je i Bilten Književnog kluba pri „Tribini mladih“ u Novom Sadu. Po dolasku u Banjaluku počeo je da objavljuje u „Glasu“, a pisao je i u „Oslobođenju“, „Nezavisnim novinama“, a uređivao je i satirični dodatak „Patka“. Bio je direktor i glavni urednik „Krajiških novina“ Uređivao je novine „Imperijal mač“ i „Kolo“ kao i satirični list „Jazavac“. Bio je i potpredsjednik Upravnog odbora Novinsko – grafičkog i izdavačkog preduzeća „Glas Srpske“ u Banjaluci. Prvu knjigu objavio je 1984. godine. Do sada su mu izašle knjige: „Ponavljati gradivo“ (pjesme), „Ram za glavu“ (aforizmi), „Od entiteta do blentiteta“ (satira), „Gluvo kolo“ (pjesme), „Kroz iglene uši“ (pjesme), „Troprstaš“ (roman), „Na posljednjoj liniji obmane“ (pjesme), „Ogledalo i slijepac“ (pjesme), „Proleteri svih zemalja raziđite se“/ Prilozi za kritiku političke ekonomije društva u tranziciji/ (pjesme – ekonomija), „Pjesme“ (ne Esperanto jeziku, zajedno sa Stevkom Kozić Preradović i Rankom Preradovićem), „Ćorkan“ (pjesme), „Grad je spustio kapke“ (izabrane pjesme, zajedno sa Duškom Popovićem), „Pelene i zavoji“ (aforizmi), „Čitači tragova“ (izabrane pjesme), „Ako Bosna presuši,gđe ćemo se utopiti“ (aforizmi), „Cjedilo“ (pjesme), „Čovjek u saksiji“ (aforizmi), „Izgon“ (pjesme). Povodom četrdeset pet godina od objavljivanja prve ozbiljne pjesme za odrasle u sarajevskom „Oslobođenju“ i trideset pet godina od objavljivanja prve knjige izdao je Komlet odabranih radova u četiri knjige (2020): „Čitači tragova“ (pjesme), „Prilozi za kritiku političke ekonomije društva u tarnziciji“ (pjesme-ekonomija), „Bombe i upaljači“ (aforizmi), „Vršaj“ (pjesme). U čast 180 – godišnjice pojave Prvog srpskog bukvara Vuka Karadžića, priredio je i objavio (2007) fototipsko izdanje. Dobitnik je ugledne nagrade „Umovanje zdravog razuma“ (2006) Književne zajednice „Vaso Pelagič“ Banjaluka. Radovi su mu prevođeni na strane jezike i uvršteni su u nekoliko antologija poezije i aforizama. Član je Udruženja književnika Republike Srpske I Srbije. Bavi se i izdavaštvom. Po obrazovanju je diplomirani ekonomista. Živi i radi u Banjaluci.