POLjE MASLAČAKA
Bili smo nekad polje maslačka
Korijena dubokih zemlje nam plodne
Cvijetovi proljetni rascvijetani
Ukrasi naše zemlje nam rodne.
Gostismo svakog ko god nam svrati
Ko pčela kad polje zlatom se zlati
I ne bi ni to tuđinu dosta
Prazno nam polje zlatasto osta.
Udari bljesak, oluja stiže
Zrele maslačke sa livade diže
Raspršti se maslačak od oluje
I sada pjesme o tome bruje.
Nosio vjetar svud preko gora
Velikih ocena i plavih mora
Pa spusti sjemena gdje nikada prije
Za novo polje ni čulo nije..
Sad niču maslačci diljem svijeta
Kuda nas odnese sudbino kleta
Cvijetati ovdje nije nam volja
Najljepša biše rodna nam polja.
MJESEC I DANICA ZVIJEZDA
Da li mjesec i nebeske zvijede
Noćas tamo nad Krajinom jezde
Da l' Danica srmomrazje sije
Da l'sazvježđe Krajini se smije.
Treposjajem gore li nebesa
Vidi li se noću ko i danju
Noćne ptice jesu li se skrile
Ili skaču u šumi po granju?
Da li selo bude šumoglasi
Dok ze zvijezda ranom zorom gasi
Da li pijetli najavljuju zoru
Dok osviću šare na prozoru?
Ima l' traga od medvjeda mrka
Mjesečinu što sa suncem brka
Il je moje utihnulo selo
Srebromrazjem pokriveno bijelo?
DA SI ZNALA
Da si znala o Krajino moja
Kojim putem morado da prođem
Nikada me ti pustila ne bi
Iz okrilja ja tvoga da pođem.
Skrila bi me u okrilje svoje
Kao majka što sakriva dijete
U tvom krilu bojala se ne bih
Zlih moćnika što svijetu prijete.
Nadošle bi bujice i rijeke
Da dušmanu prepreku naprave
Porušila pruge i mostove
Da nam ale kuće ne zapale.
U njedra bi svoja nas sakrila
Da si znala koja je sudbina.
Pričuvaj nam one što ostaše
U okrilju brda i planina.
Svu toplinu sada njima pruži
Tvoja duša nek im rane vida
Jer za tebe svoj život dadoše
Poginuše bez straha i stida.
Majko naša puna su te usta
Ostaćeš nam samo želja pusta
Teku dani kao brza rijeka
Žalićemo tebe do vijeka.
Rijeka Lika/ Foto: Milan Kulaš Pilja
