BEZDANICA
*KORITA
letim
raširenih ruku
nasmijan
sudbini u zagrljaj
tonem
bez straha
u ambis
u ponor srca tame
i dok pjevam
u tom lijepom
slijepom
ikarovom sunovratu
udaram
potiljkom
u njemi
božanski reljef
nevine stijene
...skoro i da ne boli.......
i dok moj raspršeni um
zapomažući
za već mrtvim tijelom
tone
sve dublje
u memlu
kosmičke pomrčine
jasno vidim
na predalekom svodu
ove iskonske peštere
svoj jedini pravi bol
...uz svu ljubav svijeta što me krasi........
zadnji zrak svjetlosti
koja se zauvijek gasi.......
PIETA
poklič pomirenja
poniznost pokajanja
vapaj oprosta
iznad nas
svih svetaca mošti.......
da!
sve bi to bilo
bajno
da nam nisu
krcate jame
i da iz njih
ne zapomažu
naše kosti!!!
MIHOLjSKA MOLITVA
pesme se
iz naše krvi kuju
dok nas dušmani
gnevni
preziru i pljuju
lelek se naš
u nebesa toči
za sećanje strašno
koje sme
u bezdan da kroči
pesme se
iz naše krvi kuju
i dok nas novi dželati
slepom mržnjom
uzalud truju
naš se oganj davni
u zenitu
sunca rađa
dok sa dna tame
vaskrsava
naša nojeva lađa
pesme se naše
iz ove krvi kuju
dok akrapi ada
svoj pusti san
suludo snuju
