NEBO LjUBAVI
Želimo nebo od ljubavi tkano,
ruke u ruci i blagost smiraja
želimo jedno srce raspjevano
a neka tajna sila nas razdvaja.
Sila što ne da mirno da živimo,
što stvara dva svijeta nemirnog beskraja,
tajanstvenom snagom nerazumnog uma
dijeli duše željne zagrljaja.
A mi samo hoćemo osmijeh bića bliskih
i pjesmu da nas opija zanosnom ljepotom
hoćemo svijet osjećanja čistih
i za ljubav borimo se duhom i dobrotom.
Borimo se djelima plemenitim, časnim
za jedinstvo ljudi nasmijanih lica
i iznad besmislenih podjela i laži
ponosno se uzdižemo poput gordih ptica.
Naša je čežnja od svih čežnja veća
htjela bi iz srca, iz duše, iz grudi,
htjela bi da mudrošću i bistrinom uma
svijet razjedinjen ljubavlju probudi.
RIJEČ PREJAKA
Uz odjeke teških zvona
niz prazninu bolne duše
pitanja se samo roje
I ko guste magle guše.
Gdje zastade ti na putu,
šta ti korak zaustavi,
da li moja riječ prejaka
uvredom te tom poplavi?
Od kapljica nesanice
skupljam rime duše moje,
pa ih nižem u biserje
kojim srce čežnju poje.
I bdijem nad mjesečinom
iznad snova nesanjanih
dok tragam za otiscima
koraka ti odlutalih.
Da li su te moje sumnje
tako silno povrijedile,
te su tvoje riječi nježne
salomljene, sad presvisle?
