UMJETNICI
Jednom sam sanjao prostor iznad neba. Očekivao sam da ću sresti mnogo anđela, međutim sve je zjapilo prazno. Obazirao sam se da ugledam bar te čuvene jaslice božjeg obdaništa, prostor gdje smo stvoreni i predati anđelima da nas dopreme do naših mamā gdje hvatamo zalet da bismo se opet vratili na nebo, ali sve je bilo pusto.
Rastužih se.
U tom momentu jedna misao se skotrlja nizbrdicom svijesti. Sunce, gdje li je sunce? Podigoh posrnuli pogled i ugledah svjetlost drugačiju od nama poznate sunčeve svjetlosti. Ugledah ogromne sunčeve zrake ispunjene mnoštvom suncoida koji me svojim izgledom podsjetiše na anđele. Začuh glas plav i utihnut, osmjehnut poput bijelog oblaka, koji mi reče da su to umjetnici. Oni uljepšavaju svijet, traže tišinu u svjetlosti i rade visoko iznad neba, da bi ljepotom, kada je spuste na zemlju, očarali svačije srce.
Čudan je taj svijet nebeskih bulevara koji se može vidjeti samo u snu, pun je mašte, ljubavi i želja.
Kod darovitih slikara zadivljuje me plava boja, poput plavog kamena, galice, kojim se pomjeraju granice prirodnih zakona. Možda je to jedina plava prirodna boja koja teče našim krvotokom sasvim neosjetno, neprimjetno, jer mi smo kap pri[1]rode. Sve što se nalazi u jednoj kapi ne može biti primjetno i prepoznatljivo oku običnog posmatrača. Dah života je plav. Zora je plava i pijetlov jutarnji kukurijek je plav. Dio toga plavetnila teče našim venama.
Flying Rooster by Bogdan Miščević
