LAVANDA I SO
Prvo je zamirisala borovina. Onda sam osjetila tvoje prisustvo, toplinu daha na vratu, snažnu ruku na mom stomaku...Nema te a tu si...
Miris je najavio tvoj dolazak. Iznikao si iz mračnog portuna. Dotakao si mi ruku. Gori koža od tvog dodira....tijelo...reko si da mirišem na lavandu i so...
Vrela ljetna noć i tvoj dah izmicali su mi tlo pod nogama.. Da se ne srušim stajala sam tako bespomoćna, izgubljena. Grlio si me u mračnom kantunu, zbunjenu...otvorio kutiju želja duboko skrivenu u meni.... ja smjerna u grijehu nisam bježala ...
Čekala sam te...boljelo je sve iznutra...ti me sve češće pohodio (stvaran , kao na javi.)...granica je gubila smisao, a žeđ rasla kao Sopot poslije kiše...
Taraca, đardin, kamara, cijeli mi dvor tijesan.. i kala... čini mi se da se gušim... i vešta i šotane će pući...sve u izmaglici, u tami, daljini... očekujući te...Gorim...sve peklo na sto i jednu vatru...
Pred ikonom Gospe drhtavom rukom krstim se, desnom mojom i lijevom tvojom... zar ja smjerna … noć najteža...sačekuješ me u snu...usnama me diraš, stežeš mi ruku a prsti ko žar...tako me kokoti zateknu, svu u potu, i oni prvi zraci što s Lovćena tjeraju noć...ni vazduh ne mogu da udahnem, slomljena, drhtim sva u grču, dok zalivski vjetar unosi nemir u moju dušu...
Suze same teku, od samoće,nemoći, ...otvaraju se vrata..osjećam te...da li si kazna ili nagrada...
U tvom zagrljaju odgovaram poljupcima, grizem te da provjerim da nisi mašta...
