O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Poezija


DALEKO IZVAN OSJEĆAJA MJERE

Kiara Katapano (Chiara Catapano)
detalj slike: Ilinoja KRK Art

KIARA KATAPANO – IZBOR IZ ZBIRKE ALIMONO
 
I
Sudeći po tome kako stvari klize grebenom života
Uskoro ću morati da se suočim sa tasom ravnoteže
Daleko izvan osjećaja mjere.
Na samrti bih voljela da mi čitaju Elitisa:
Nema tog Hristosa boljeg od Marije Nefeli da mi pomiluje čelo
Prije nego što me tama obavije posljednjim dahom.
Odvedi me do Oxopetre i položi na strmu liticu
Kao otvorenu školjku kamenicu
Radije da me vazduh rasprši nego crvi odvuku tamo dolje duboko
Pusti da priroda postane moja sjenka i potajno me oslobodi
Čak i ako sam možda makar za jedan jedini dan saznala da je konkretnost zlo.
Trebali bismo samo razmijeniti mišljenja poput odjeće noćne
Umjesto da i dalje očekujemo jedni od drugih odobravanje
Zabijamo zube u svježe iščupano voće.
 
Ne postoji religija koja ne podrazumijeva
Tajno silovanje
U skrivenim odajama vjere. 
 
Oči sam sklopila kao u čudu.
Bio je januar, a prolaz se otvara već u ljeto:
Moja je greška što silim sve u neko vrijeme
I onda živim jadno, u ritmu proklete igle.
U tišini čovjek sakuplja divlje biljke sa bijele stijene,
I pjesnik im daje imena:
I u intervalu između činjenja i vječnosti riječi
Živi hiljadu i još hiljadu puta nanovo,
Dok samo zlato ikona ne prikaže tvoj lik
Od Boga naslikan,
Na drvenoj ploči krsta.
 
Hajde da završimo s tim sada. Napustiću strah i raskršća
I tamo ću lake ruke prihvatiti teret Sfinge
I pitanja koja važe nakon što je sve otkriveno.
Teba ostaje zatvorena u kugi neznanja, nema pečata dovoljno konačnog
Da obori zidove i osvoji izgladnjeli grad.
 
Živi smo sasvim slučajno: svjetlosna božanstva rijetka u jednačinama
Ili položena na pliš i ljubičasto na najudaljenija daleka neba,
Zauvijek nosićeš naše ime.
 
Tražimo razumijevanje
Da ne bi bili odgovorni sebi.
 
II
Oprosti mi, mlado varvarsko stvorenje, ako sam i dalje uznemirena
Kada izgovorim tvoje ime: oprosti nama ljudima zbog našeg bijelog očajanja.
Igraj na gorkom jeziku slova M E D E A
Bezuspješnom prikradanju bola.
Tvoja sjenka na mojoj glavi
Je kao progutana školjka koja se lomi u kljunu pelikana.
Napustiti ove obale i vraćati im se uvijek kao stranac
Kvari tvoju prirodu ništa manje nego prirodu sove
Koja trenutno pliva u svjetlosti nad našim glavama.
Medea, najtanji glas, iskrivljen kao blijedi obraz na ramenu ljubavnika
Izgubljenom,
I na dječijem nježnom mesu,
I oni su otplovili kao brodovi bez kormilara.
 
Za to kako se stvari pokreću u životnoj brazdi
Za to kako su smještene unutra, vječno –
Ni u jednoj religiji nećeš naći lijek.
Tvoje tijelo je oltar koji si tražio, da bi robovi bili oslobođeni
Tvoja čula su bila opterećena velovima sumnje.
Svi bogovi pjesnika su nas slušali,
Slušali nas i ispunjavali, a ipak
Umorno pipamo u istoj tami:
Ti i ja, Medea, u pratnji Aleksandrove falange
Srcu su nanijeli kao zemlju posle oluje.
Ne uspijevamo da shvatimo razlog za dane dubokog očajanja.
 
 
VI
“A onda sam ušao u svoju praznu kuću.”
 
Uliks se vraća poslije sto godina.
Dolazi ponovo u u svoju praznu kuću gdje su svi mrtvi:
Telemah je mrtav, štuko beskrajnih putovanja u potrazi za ocem,
Penelopa mrtva, visi sa drveta razboja –  krsta čekanja;
Udvarači su mrtvi i niko se ne sjeća tiranije ili mirisa ropstva.
Vjerni Eumaeus je takođe mrtav; i Argo, koji više neće vidjeti svog gospodara.
Sto godina, a on je svjež, energičan kao i uvijek: niko ga ne čeka, niko,
Njega koji je naučio da ukroti smrt.
 
Sobe su od vjetra: svjetlost mu raskopčava kapke.
Iza koraka ušuškanih drevnim noćima, našim sjećanjem;
Iza cvilećih statua oštećenih kao djeca u ratu,
Tamo je naša kuća. Moja mladost...
Nisam sam pod svodom: pored mene sumorni trgovci robljem
Pesnicama hvataju pera drhtavih (ptica) pastirica,
A njihovi dlanovi češu moja živa vrata do srca.
Moje odaje.
Djetinjasta gluvoća sasijeca mlijeko u Artemisovim bradavicama;
Doba koje vrijedi čitav život, nerazumijevanja oštar kosijer.
Eto, vidim Mariju Nefeli kako se javila, pahulja od koje zavisi ravnoteža svijeta.
 
Ovo je sudbina koju sam povukao u krilo zajedno sa koncem i iglom
Da bi jednog dana neko mogao da mi odsječe svo znanje.
Tako Marija Nefeli otvara krila (ptice) pastirice na nogama.
 
On govori sjenci. More je korodiralo u njemu.
Ne postoji sudbina koja može boraviti u nepomičnom gestu vremena
Kao u ovom mom domu.
Ovo sklonište: ne nosi čak ni sjećanja na rat.
Ah, da budem besmrtan! Dok sve što volimo nestaje
Kuća, kao zatvoren kapak, drhti.
U odsustvu, koje tame?
Neko je zapalio svijeće u praznim sobama.
On čeka najmanje otvaranje, cvjetanje
Posle toliko lutanja.
Ovdje su čovjekovi iskonski korijeni, tako kaže Marija Nefeli:
Prvi korijen je so.
Drugi ga prate, i kao čvrsti prsti hvataju
Zemljino uskrsnuće.



(sa engleskog prepjevale Katarina Sarić, sa italijanskog Aleksandra Lekić)


Donosimo i video prilog u kojem možemo slušati Kiariinu poeziju u izvođenju autorke na maternjem, italijanskom jeziku. 
Klikom na sliku otvoriće vam se video. 
Киара Катапано (Chiara Catapano)
 






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"