 | Dragica Ivanović | |
| |
detalj slike: Cvet "košuta" koji raste na planini Ivici, Foto: medjimurje.net
IVICA - PLANINA
Izvor voda govorila vijekovima,
izvorom se ponosila ko planina jelama.
- Izvor vodo majko mila,
tužna sam ti ja,
moj je dragan sad daleko, čekam,
čekam ga.
Ti planino, moja dušo,
daj mi spokoja,
pjesmu s grana olistalih,
mirise gorski latica,
smolu kore omorike i
napravi l'jek,
dragom da se izliječi,
da se raduje.
O, Ivice ljepotice međ' planinama,
pune su mi oči dara,
srce sjećanja,
čini mi se
majka moja ovdje živa je,
dok joj otac bere prve planinske košute.
Zelen bore, najmiliji razgovore,
zovi vile zlatokose,
da se uhvate na Stopanu u kolo,
da zaigraju,
od ljepote da se zemlja obraduje,
ko proljeće Đurđevdanu i majskom svitanju.
Da se sm'ješe svi anđeli, na nebesima,
da starina ponosita radosnicom zapjeva,
vaseljena cijela da se pomoli,
za beskrajnu ljubav planine i mene.
