POVRTAK NA IZVORIŠTE KEMPA

Danas, kada govorimo o kempu kao kulturi a čije sam izvorne postulate, u kombinaciji sa tehnikama pop-arta pronašla u opusu pjesnikinje Lidije Kiareli, mogli bismo govoriti o pomodarstvu u osnovnom značenju te riječi, pa bismo kao primjer mogli istaknuti sve kopije kopija koje susrećemo na ulici, a koje su izvorišno iz davnih šezdesetih, odnosno osamdesetih te su sve samo ne originalne.

Katarina Sarić

Međutim, kao što sam naglasila, u početku nije bilo lako naći se u ključu Lidijine poetike, vratiti na izvorište kempa. Naime, mnogi umjetnici iz sredine 20. Stoljeća, pokušali su definicijski usmjeriti kemp, no u svoj fluidnosti moguće definicije – ipak se nisu usuglasili. Najglasniji o tom pitanju bili su Suzan Zontag i Filip Kor. Kemp je dio antiakademske struje obrane popularne kulture šezdesetih, a do svjetske vidljivosti dolazi u osamdesetima, sa sve prihvaćenijim postmodernističkim stavovima, gledanjima i raznoraznim, manje ili više dobrodošlim estetikama.

Kemp je u tom smislu puno bliži stajlu, odnosno lajfstajlu – određene osobe. Osoba, dakle, može biti slučajno ili namjerno kič, dok je kemp, kako bi to objasnila Suzan Zontag, uvijek način konzumiranja odnosno “izvođenja” kulture. Kemp je od početka bio apstrahiran kao i ironičan obzor i stav. U odbranu mu je tada stalo antiakademsko raspoloženje koje je isključivo za cilj imalo odbranu marginaliziranih formi izražavanja, življenja i stilova života. Za cilj kemp, dakako, ne uzima bezvremenost ili vječnost, već ide u korak s dominantnom kulturom odnosno mainstreamom. Motivska kompozicija izbora iz Lidijine poezije, u prevodu Aleksandre Vujisić Lekić, odnosno lajt-motivska, povezuje u posvetama upravo ličnosti iz svijeta, uslovno rečeno kemp pokreta kao otpora akademskim strujanjima, a i sama poezija je, mada meditativna u osnovi, anti-formalistički nastrojena. Simbolika koja je opalescentno višeslojna, preliva se sa poezija na life/style od kojeg je ne možemo posmatrati hermetički izdvojenu jer ona je u osnovi eklektična kompilacija kempa i pop – arta, naročito E. Borholovog eksperimentalnog tipa.

(Iz prikaza Katarine Sarić: Vavilonska biblioteka/Library of Vavilon), prevod pesama: Aleksandra Vujisić)

Lidija Kiareli, Italija

POD MEKSIČKIM NEBOM

Posvećeno Fridi Kalo

"Slikam cvijeće kako ne bi umiralo."

Frida Kalo

Bio je to možda trag budućnosti

Već zacrtane

Koji su tražile tvoje oči

Među oblacima rasutim

Po meksičkom nebu.

Bio je to kovitlac boja i zlatnih niti

Tvoje tahuana suknje

Dok si ti

- ranjena i nikad pobijeđena -

izazivala svijet.

Bilo je poljubaca karmina

Kojima si potpisivala svoja pisma

U potištenosti neuobičajenog mira

Koja je polako isplivala

Od limba bolova.

Bio je to možda neuhvatljiv san

žaljenje za izgubljenim danima

za životom

ukradenim od tebe

jednog dalekog jutra

u autobusu iznenada poludjelom.

PJESMA ZA KAMIL KLODE

"Uvijek postoji nešto odsutno što me muči"

Kamil Klode

19. oktobar 1943.

Teški oblaci

nevidljive vrane

lebde na nebu Provanse

pobješnjeli vjetar

koji otvara pukotine plave boje.

Sama, slušaš glas tišine

I

kao zapanjena djevojčica

gledaš u velike bare

kod braon gline

- dragocjenog dara

Koji ti je noćna kiša donijela.

Po posljednji put

u nestvarnom svijetlu

čudna stvorenja

oživljavaju

od blata

koji su njegovale

tvoje drhtave ruke.

I tada te nepoznata smirenost

zgrabi

a ti se smiješiš

konačno slobodna

ovog oktobarskog jutra

u Montdevergu.

INSOMNIJA (MJESEČINA)

Posvećeno Li Krasner

"Nijesam se nikada oslobodila prošlosti."

Li Krasner

Springs, Ist Hampton, 1961

Insistiraću na lutanju kroz lavirint

tišine i neraspoloženja.

Usamljenost

će biti saputnik mojih dana.

Gledaću besana tihog duha Džeksona Poloka.

Iz moje četke

kapi i pljuskovi padaće na platno koje će napraviti

nejasne obrise ili tragove

petlje i zakrivljene linije će oživjeti

kroz dosadne amber tonove.

Konačno ću osjetiti

veliki mir dok

Slušam umorni glas abonosne noći

a u mraku slab odjek

napraviće svoj put

sa osjekom i proticanjem mjesečine.

(Posveta slici Mjesečina Li Krasner)

BAŠTA TAROTA

Posvećeno Niki de Sent Fal

Slikanje je smirivalo metež koji mi je uzdrmavao dušu.

Niki de Sent Fal

Staza je spora

oko Velike Arkane

i

kaleidoskop uvijek u pokretu

Prelama

tvoju želju za nemogućim:

mozaicima svijetlih boja

mnoštvom malih ogledala

koja

reflektuju

množe

nanovo stvaraju.

A ti Niki de Sent Fal

još uvijek si ovdje

i još uvijek se smiješiš

na ovom magičnom i nestvarnom mjestu

ti

posljednji tvorac snova

O autorki:

Lidija Kiareli (Lidia Ciarelli) je jedna od potpisnica osnivačke povelje Immagine & Poesia (Mašta i poezija), umjetničkog književnog pokreta osnovanog u Torinu, Italiji 2007. godine u saradnji sa Aeronwy Thomas, kćerkom čuvenog velškog pjesnika Dylan Thomasa.

Bavi se umjetničkom instalacijom i kolažom. Koordinatorka je manifestacije   #DylanDay koja se se održava u Italiji (Torinu). Nagrađivana je počev od 2011. godine kada joj je dodijeljena zahvalnica za učešće na Prvom međunarodnom festivalu poezije u Svonsiju (Ujedinjeno kraljevstvo) za sveukupan pjesnički i umjetnički doprinos. Dobitnica je Medalje za književnu umjetnost (Nju Jork, 2020. godine) i nominovana je šest puta za nagradu Pushart (Pushart Prize) u Sjedinjenim Američkim Državama. Uz to, nominovana je za nagradu Mario Merz (Italija) za umjetnički doprinos 2020. godine i dobitnica je Velike nagrade žirija na Međunarodnom takmičenju 2021. godine (Sahitto International Award 2021). Njeno stvaraštvo prevođeno je na više jezika i objavljeno u više od 150 poetskih magazina i na internet sajtovima u državama širom svijeta.

PODELITE OVAJ TEKST NA: