O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKolumnaKultura sećanja


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Poezija


TUGUJ NEBESKI JERUSALIME

Snežana Mojašević
detalj slike: KRK Art dizajn



Tuguj,  Nebeski Jerusalime!

(lirski EP)
                                                        

1. Dio

" A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, ti se pokaj, pobijedi očaj, molitvi se vrati"!!!
Šta je grijeh moj, Gospode, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Na koljena svi lažni bogovi, Zeuse, Odiseje, Erose, Vaale,
 Herose i svi sa Olimpa, Tesalonije i idolopoklonici,
ne šetajte u praznosti uma svojega! Sjetite se Nojevog vremena,
 sodome i gomore i iz tog pakla isparavajućeg sumpora!
Uprite pogled u horizonte gore Getsimanije, Horiva, Tavora,
 nije bitno koje se planetarno tijelo oko kojeg okreće;
 da li heliocentrično, geocentrično vaseljenu
beskonačnu ne osmatraj, ne dangubi već izvoru hrli!
Zadnja ura udara klatnom tugujući, zbog grijeha praroditelja,
 naših Adama i Eva, najposlije svoga!
Ljestvicu propasti, u bezdan strovali, staze utabane napusti,
 sijaset i ini put neokajani, debelom zavjesom zaklonjeni,
porocima zabludjeli, prvobitnog Avrama i Davidovog roda izrode!
Spusti se sa stradalnog odra, svetih zapovijesti koje nam u predanje
 ostavi Mojsije se lati...Tuguj Nebeski Jerusalime!
 
" Zakon Boga Njegovog je u srcu njemu, i stopala njegova se ne spotiču" ( Ps.37.31). Kada čovjek takoreći, položi zakon Božiji i svete Božije zapovijesti u srce svoje, i zavoli ih, tada će prezrijeti grijeh, rasplamsaće se želja za životom u Gospodu, uzdržavaće se od svakog grijeha"
Prep.Nikon
                                                          
                                       
 2. Dio

 " A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, pokaj se, očaju ne služi, molitvi se vrati"!
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Abraham pokuša nagovoriti Svedržitelja da grad poštedi,
  zbog bludnih namjera muškaraca koji su posjetili Lota.
Gle, on rijeku ispija i ne žuri; vjeruje da može
 sav Jordan u usta povući! On je prvjenac puteva Božjih;
samo onaj koji ga je stvoriomože primaći svoj mač.
Sjeti se strašnog pakla i Levijatonovog zločinjenja,
pa se sa zlog puta vraćaj! Gle, Lot nadživje Sodomu i Gomoru
i sa dvijema kćerkama koje jednaako preživješe uništenje
bludnog kraja i povukoše se da u miru žive do kraja života.
Klanjaj se poroka, neće nestati užasa, epidemije, smaknuća,
potopa i apokalipsi, dok ima nepokajanog i jednog raba.
Jednom gospodaru se samo može služiti. Ne možeši lile i smreke
u šumama paliti, žrtve prinositi, duše skrnaviti, dušu lažnim bogovoima
predavati a u milost i Oprost prije ridanja ištati.
Sve će ti se Duhom Svetim otkriti, ako se možeš pravom putu vratiti?!
  Tuguj Nebeski Jerusalime!

                                                 
 3. Dio
 
" A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, pokaj se, pokopaj očaj, molitvi se vrati"!!!
Šta je grijeh moj Gospode, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Može li se čovjek u svijet pouzdati, vaistinu nikad!
Kome on nije polaskao, obećava mnogo, no malo daje!
Aždaja je to, koja će te kada bisere podijeliš pa nepromišljeno
oko sebe okreneš, rastrgnuti. Jedino ko se pouzda u Svevišnjega,
po predanju proroka Davida, neće se prevariti u svojoj nadi!
Preporukom zapovijesti koje nam u predanje
 ostavi Mojsije...Ne povodite se primjerom Solomona.
Vi Tesalonci siđite sa Olimpa,
sudba će vas teška zadesiti. Sveti Ilija,
 oslobodi Izrailj tada od prevare Vaalove, pogubivši cara Ahava
i opaku mu ženu Jezavelju, za petama vam karlisa!
Udovici Sarapti umrlog sina, vaskrsava.
Prebiva Svetitelj u riljama presvučen, možda ga smjerno
u širokom luku zaobiđoste, ne udijeliste.
Smjelo Svetiteljski ljubi siromaha, ulaži trud u polomljeno
 stubište Ljestvičanina. Zbog Razvrata u Izrailju, uzorno,
ljudski rod u suši i gladovanju ostavlja, ne bi li se koji dosjetio!
Vratio se svom izvoru i klanjao pravom Gospodaru!?
Tuguj Nebeski Jerusalime!!!
 
Božja energija svuda djeluje, a osobito u onim ljudima koji su se okrenuli Gospodu. Bog je Mir, Utjeha i Radost svima. Zato vam želim mir i radost od Gospoda! Amin!

                                                 
4. Dio
 
 " A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, pokaj se, bestragaj očaj, molitvi se vrati". 
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Do Prvog Dolaska, Svedržitelja neba i zemlje, kratak je hod!
Enoh se sa Ilijom sprema, poslušajte Svete Apostola šta poručivaše!
Na Tavoru se javljao Tesvičaninu i javiće se, Mudrost, 
Logos, Alfa i Omega, Početak i Kraj.
Udovici Sarapti umrlog sina, vaskrsava. Zbog Razvrata u Izrailju,
ljudski rod u suši i gladovanju ostavlja, ne bi li se koji dosjetio!?
Zašto ljudski rod strada i izgara, u mraku prebiva.
Ko pouke Apostola ne slijedi i tvori, vjeruje Judi, Neronu, 
Kajafi, Irodu i inim idolopoklonicima! 
Vratiti se nazad na mjesto zločina treba.
Gospode Svedržitelju i prosvetitelju naš,
prosveti duše roda svog, rečima Tvojim svetim,
za koje Apostoli Tvoji, Petar, Pavle i ini postradaše!
 Tuguj, Nebeski Jerusalime!
" Ako vas ruže za ime Svevišnjega, blaženi ste, jer Duh Božji, Duh sile i slave počiva na vama, oni dakle hule na Njega, a vi ga proslavate, reče Apostol Petar ( 1.Pet.4.14)
Prep.Nikon                        
 
                                                      
  5. Dio

 " A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, u očaj ne padaj, molitvi se vrati!"
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
No vjekomdane, zatrte su staze, ljestvice liturgija vise,
cvileći, lomne od silnih vjetrova, civilizacije potopljene.
Još se sumporna voda nije utišala od Sodome i Gomore,
zov smrdljivog sumpora, zove stradalni grešni živalj.
Put je dalek od zemaljskog do Vječnog Jerusalima...
Od prevare Vaalove, primjera je mnogo.. 
Homerova Ilijada sa Odisejom se lakše prepričava...
Iz Itake do Troje zameo se svaki trag starom trgovcu.
 Gospodar Galileje Irod, sin starog Iroda, progna kći
 Arapskoga kneza i oženi Irodijadu, ženu svog brata Filipa.
Njena kći Solomija ga zabavljaše; igrajući sramni ples,
bezumno, nečastivom silom vođena.
Skide glavu Krstitelju Gospodnjem, ubludnom zanosu odsječe glavu.
Carstvo se pod noge baca, trguje se carskom zemljom kroz bludnu trampu!
Tuguj Nebeski Jerusalime!!!
 
"Ratujte sa svojim strastima ne odavajte se zlobi i ne potčinjavajte se telesnim slabostima. Kako biste pobijedili pohitajte Ljekaru, vapeći sa Svetom Crkvom, našom majkom: " Bože, sačuvaj me kao razbojnika, bludnicu i carinika ( mene pokajnika) i spasi  me".
Prep. Anatolije
                                                     
                                         
6. Dio

 " A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, očaju ne služi, pokaj se, molitvi se vrati"!
 Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Saraspet s Njim, stradajuća ištem, dugo čekani Oprost sa Neba
i djelić Svjetlosti jarke, da raskrili se tajna puta spasonosnoga.
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
Za šaku srebrenika, izdan od strane Jude Iskariotskog.
Uhapšen, nevino suđen, te bičevan, pogubljen na zahtjev Sanhedrina, na Krst raspinjanjem,po naređenju Pontija Pilata u Judeji, 30. ljeta naše ere,
Pa tako Saraspeti bezgrešni, pored grešnika,za ljudski rod strada.
 S desne Ti strane Dismaz, koji spasi dijete u naručje  neiskusobračne,
 od mača cara Iroda u Misiru. S lijeve Ti strane Kosturnice
nepokajani rod svedočanstvo tvori. Golgota Ti stradalnica, družbenica, 
bezgrešnom krvlju grešna zemlja zalivena; bodljikavim vijencem,
kao Oreolom, okitio se sa lijeve strane postrojen pali ljudski rod?!
Raduj se, Presveti snježnobijeli miormirisni krine destvenosti, otkupio si
od Eve praroditeljke grijeh i zlu kob!
Tuguj Nebeski Jerusalime!
 
Naše spasenje zahtijeva ispunjavanje deset Božijih Zapovijesti i predavanje volji Božijoj". " Veliki mir imaju oni koji ljube zakon Tvoj i za njih nema spoticanja". ( Ps.119.165)
Prep. Amvrosije
                                                             
                                               
7. Dio

 " A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, očaju ne služi, molitvi se vrati"!
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Tek iznjedreno Tijelo Tvoje, Crkva Tvoja, progon trpljaše,
indoktrinaciju  trpljaše; Svedržitelju poslije Vaskrnuća
 i Voznesenja svom izvoru; Za vakta, Rimskog Carovanja,
Cara Nerona 64.god. radi podmetnug požara  u Drevnom gradu Rimu,
privede krvožednik, svete Apostole, među žrtvama;
Razapinjući Svetitelje Petra naopačke na krstu i Pavla, obezglaviše,
 pogubiše. A smaknuće se planski sprovođaše,
zbog ljubavi prema Svedržitelju.
I rasplamsa se  mržnja među krvožednicima, Levijata i Demijurga
Pa je veliki broj crkvi predanih, bi razapet i spaljen u carskom vrtu.
Do prve polovine 3.vijeka, indoktrinaciju  i progoni nastaviše;
 crkva se doktrinom zlom proglasi, no dobran slavljaše.
Od vakta cara Filipa Arapina pomilovanje nasta.
Imalo se zbog čega boriti i crkva slaviti dašta.
Tuguj Nebeski Jerusalime!
 
" Udeo svih onih koji žele spasenje jeste- stradanje. Zato, ako stradamo, radujmo se, jer se tvori djelo spasenja"!
Prep. Nikon
                                                 
                                                                
8. Dio
                                          
 " A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, očaju ne služi, molitvi se vrati"!
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Ni gori, ni teži progoni, nit bivahu, nit se dešavaše.
Antologija, istoriji bitisanja čovjeka takvog zna ne pamti,
većma godine 303, kada  konačna faza progona crkve nasta.
Baš za vakta cara Dioklecijana. Žena mu znameniji dio izabrala,
 prihvati hrišćanstno, mučenički stradaše, te sveticom posta.
Carskim ediktom, naloži se spaljivanje svetih knjiga,
razaranje svetih crkava i zabrana svetoliturgijskog života.
Svjedok tih pogubnih stradanja; istoričar Tacit,
u Analima ostavi trag - " U svojoj su smrti, hrišćani bili
predmetom bizarnih nagona, ogrtani u kožu divljih zvjeri,
od bijesnih pasa bijahu trgani, mučeni. Uz krstove pribijani,
spaljivani, mučeničkom smrću skončavali. A kada bi dan ugasnuo,
užegli pa kao noćna rasvjeta zvijerima služahu.
Na hiljade ljudi, što prognano, što pobijeno, sramni ljudski stvore,
 čega si sve kadar, zvijeri bezdušna. Sve što jednu zvijer "krasi";
 tebi nije ni strano ni odveć gadno.
Tuguj Nebeski Jerusalime!
 
" Zašto čovjek postaje loš? Zato što zaboravlja da je iznad njega Bog"!
Prep. Amvrosije
 
                                                               
9. Dio

" A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, očaju ne služi, molitvi se vrati"!
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Premda mučno i pogubno, no ne zadugo, vladaše zlokobni car.
Po Promisli Svevišnjega, vjerujućeg naroda i humki stradalnika,
mučenika koji stradaše pa se Svetiteljima prozvaše.
Ustoličenjem Cara Dioklecijana, progon hrišćanstva se zabrani,
utemelji se Milanskim ediktom 313. status punopravne religije.
Pa se kao jedina se konstituisala u vrijeme Cara Teodosija 380.
Iako progonom zlog cara Dioklecijana koji se bogom tvaraše,
crkve inkvizicijom, punopravnost ospori; Pa time, zapravo  u praksi
 se dokaza, da sve je oovozemaljsko od vremena a nebesko za vječnost i
od vjek vijeka. Da istrijebi hrišćane, plan mu se izjalovi.
Ljudi snuju no Svedržitenj određuje, carstva su bivala i prolazila.
Čovjek se rađao i umirao; dok je Sveto Tijelo Svedržitelja
na fundamentu neuništivosti stvoreno, Mudrošću protkano.
Na Stijeni Vječnosti obitava, Premudro stvoreno i sva
 carstva će nadživjeti. Mudrome dosta!
Aman, gordim carevima materijalnog mnogo-malo, a nikom ne preosta.
Tuguj, Nebeski Jerusalime!
 
" Bolji je jedan koji čini volju Gospodnju, nego množina bezbožnika!"
Sveti Sava
 
                                                       
10. Dio

" A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, očaju ne služi, molitvi se vrati"!
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Carevima nikad dosta, facit je. Ni Car Dušan ne utvrdi štivo.
Nezasita guša i kljun, megalomana sve duži, duša prazna!
Imperija neka samo raste, no oči puste, kratkijeh vidika!
Preko blagodatnog dažda, kljun se izdužuje,
kandže orla zenitnoga,  ispred oka ispraznoga, nadvila se zla kob!
Preko ograde bi glavu da preture, no fotelja da se ne pomjera.
Izdanak  Svetosavskog roda Nemanjića, nije materijalno istog ravna provobitnom,
 što Rastko- Sveti utemelji-a što Vječnost pečata pruža.
Nije Carevina od Nebeske Vječnosti preča,
što na zemlji zbiraš, moljcima si dao. Što za Svevišnjeg tvoriš,
nepralazno zbiraš. Svetog Save izdanak, no slavom ponesen!

Zaboravi careviću Svedržitelja za jedinog Vladiku da smatraš,  pusta narav sebi žrtvu prinosi. Nit blagoslov treba nit žrtvu donosi! Osvajanjem teritorija se osnovica kolijevka planinske napusti. Davaj, ne uzimaj, oteto na propast i na štetu je, a ne od koristi.
Tuguj, Nebeski Jerusalime!
 
" Istinsko poslušanje koje donosi duši veliku korist, proizilazi onda kada činimo nešto nasuprot svojoj samovolji; tad nas Sam Gospod uzima u Svoje ruke, blagosiljajući naše podvige"
Prep.Nikon
 
                                                                
11. Dio

" A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, očaju ne predaj, pokaj se, molitvi se vrati"!
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
O osmanske sluge, pet vjekova dugih. Umanji se carstvo,
robovati tuđoj vjeri treba. Ni težega jada ni gore sudbine;
na svome si Otačastvu a tuđinu služiti treba.
O preteška zora, a još teža moro. Šta se zbi sa velikim carstvom!?
Bježanija u planu, no nema se kuda, pritislo je gore nego u apsanu!
Ka Majci Crkvi staze utabane, drugom danak, kratak i žaloban sanak.
Damaklijev mač nad glavom latentno visi. Nisam ti ja,
 sudbo moja oltar žrtvenika. Skloni se sa puta, ostavi mi na miru sanka
 i nasušnu koru hljeba. Koliko ću dugo polagati danak, zbog koga, za čega?!
O Care Lazare, daj glavu za grijeh prethodnoga, pretežni je ovaj
od svih potonjijeh. Da je takvih Carevića, koji glavu daju,
kao za presto što se otimaju. Za Svemilosrdnog krv
 prolijevaju, za ničim ovozemnim
ne tuguju. Nema žala ni za život zemni! 
Šta je zemni život spram onoga vječnog?
Zemaljsko je za malena carstvo, sram i! bruka žive dovijeka!!!
Jer kada se zastori Milosrđa spuste, biće odveć doskan!
Dockan biće!
Tuguj, Nebeski Jerusalime!
 
- Ne trpim k tomu bremena onih na me. Kolikim žrtvama mrskim oskrvnuše me. Dođi, osveti me krvlju svojom. Priđi padanju mome potporo, saberi mi čeda rastočena...
 
                                                           
12. Dio
 
 "A kada svog grijeha nanovo se sjetiš, očaju ne služi, molitvi se vrati"!
Šta je grijeh moj, spram Milosti Tvoje i Raspeća Tvoga!?
 
Imajmo straha sinovi ljudski od smrtnijeh grijehova, 21.je vijek,
od ploti i od nepomjanika, a ne od pošasti. Jer kosa smrti,
 pokosi čovjeka, kao travu, i bez kolere. Zato svu nadu
položite na Gospoda Boga, bez čije volje ni ptice ne umiru,
a kamoli sužanj i rab. Jer potonja je muka najteža.
Odveć je doskan za spas ako se prezre iskonsko izvorište...
I opet se klanja prvobitnim bogovima. Crkve se zatvaraju
u vrijeme Vaskrsa, rukavice se nose, maskama "se drugi čuvaju", ikone
"bolesti prenose". Sodoma i Gomora, daleki Orjent uznosi smrad sumporne vode.
 Na koljena padnite lažni bogovi, Zeuse, Edonise, Levijatane!
Dolazi Vladika, a ovog puta da sudi živima i mrtvima i Njegovom Carstvu
neće biti kraja. Primivši molbu, Jelisejevu, ječi nebeskim svodom,
Preteča Drugog Dolaska Svedržitelja, i spustiće kao
pri uznošenju na nebo,  svoj plašt, kao nekad razdijeliće Jordanske vode...!
A kada se zastori Milosrđa spuste, biće odveć dockan.
" Reći ću vam, idite od mene, ne poznajem vas"!!!
Tuguj Nebeski Jerusalime!
 
"Pokajte se, jer se približilo Carstvo Nebesko!!"
(Mt,.3, 2 i Mt, 4, 17)
 





 



PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"