SRPSKA
Oni koji su za nju ginuli
Na zgarištima mladosti,
U pomen danima minulim
S neba čuvaju bez radosti.
I vide časni mučenici
Ko ovdje kroji svoj kroj...
A mi, života loši učenici,
Puštamo li iz ruku boj?
„Srpska“, kažu umorni preci,
„Krv, naša je krv zakletva,
Zakletva to je i budućoj djeci,
I ova polja – vama su žetva.
Zavjet to je sa usana palih,
Pobjeda naša, svijetla, junačka"...
...Pa pitaju što smo posustali,
Gdje nam je snaga mladalačka.
I negoduju (i treba tako!):
„Zašto puštate zlo strano,
Da izvrću vam riječi naopako,
Da vas zavađaju nesmetano?"...
... Oni koji su ginuli za nju,
Kad vide šta se s nama zbilo,
Zar su uopšte i bili u stanju
Pomisliti na ovo bunilo?!
SARAJEVO – SARAJEVO
Pucali su zapravo u sebe!
„Nikola Gardović bješe moje ime...
Kad svatovi srpski prođoše Sarajevom,
Toga prvog marta, pred kraj tužne zime,
Ne znasmo za Desno, ne znasmo za Lijevo –
Zapad niti Istok u 'jednome gradu' –
Vjerovasmo u to: 'Svi isti i svoji,
Na istome suncu i u istom hladu'
(Kočije nestade – sat ponoć odbroji!)...
...Pod'jeliše oštro (ima l' to još igdje?!)
Na 'ćafire srpske' i 'ćaura nek nije'...
...Šta se, ljudi, zbiva? Dokle ovo ide?!
Tvrde „oni“: Bez brige, neupitan mir je!...
...Al' povici, psovke, rekoše drukčije –
Kreveljiše se zlobni, protuve, lupeži,
Pušteni iz hapsa kol'ko maloprije –
Psuju 'srpska pseta', viču: 's našeg bježi!'...
Bivši zgubidani – tek od pića smjeli –
Najednom trobojku ščepaše stenjući:
'Saraj'vo je naše!' 'Vlaše, 'aj' kifeli!'
'Od juće drugi vakt!' 'Bosanski, bezbeli!'...
...Iseliše Srbe – na groblja, u pjesme...
Istok, Zapad, kud god... – samo da su dalje
Od ognjišta svojih – i niko da ne sm'je
Ni mislit da kroči... u Saraj'va ralje...“
KAMEN
u sjećanje na sarajevskoga pjesnika
Damira Perkovića (1961-2006)
Zarastao u klonulu travu,
Na livadi stoji kamen.
K nepoznatom okrenuo glavu,
Onako siv, tih i stamen.
On, tužni svjedok vremena,
Nenametljiv, drži se po strani.
Šuti... trpi... glasa nema...
Dok spira ga dažd i tuku dani...
Obišao ga svijet prećutno –
Neumorna trava neće...
Tek ponekad sunce nenaslutno
Krajičkom ga oka sreće...
