BLAŽENI GRACIJA
-Hvala ti- prošaputala je žena kada su ljudi napustili malu crkvu Blaženog Gracije, držeći dijete u rukama.-Hvala tri što me nisi napustio-. Blag osmjeh joj je prekrio lice i sreća iskrila iz očiju-Ovo je tvoje čedo . kada su mi doktori rekli da nema nade da rodim još jedno dijete, Ti si čuo moju molitvu. Ti si me čuvao svo ovo vrijeme.
Njen monolog zahvalnosti, prekinula je starija, plava žena koja je pozvala da krene- Ajde ća, čekaju gosti.- Ne,- rekla jem žena- uzmi dijete, sačekajte me. Moram ostati sama sa Blaženim Gracijom na kratko. Moram mu se sad zahvalit. Ne znam kad ću ponovo moć doć.
Okrenula se svecu, nastavljajući priču kao da je tu pored nje- Hvala ti što nas nisi napustio.darovao si ,mi snagu i volju. Ovde su se vjenčavali naši pretci i krstili djecu, ovde su se pred Bogom na ljubav, poštovanje i vjernost roditelji mog muža, moji i mi. Hvala ti na daru da da krstim i ovo dijete ovde. Nakon dugo vremena puno mi je srce. Ovde si i Ti rođen. Hvala ti na ovom poklonu a sjećaš li se koliko sam samo suza prolila pred tobom obeshrabrivana i od ljudi i od doktora. Niko me nije razumio ni čuo kao Ti. Govorili su da je bolest ostavila traga. Da imam godine. Previše za rađanje a ja sam željela više od svega jedno, malo majušno djetešce da zanjišem na rukama. Da osjetim toplinu, milost, nježnost djeteta. Ponovo onu bezuslovnu ljubav. Da mi zamiriše anđeoska čistoća duše i nevinost. Da me potsjeti da smo svi nekad bili anđeli dok nas život nije izglibao. Ovo danas su suze sreće i hvala ti na ovom daru. Sjećaš li se kako me muž odvraćao od želje. Kako je objašnjavao da je star, da ne želi još jedno. Ja sam plakala na njegove riječi. I ovde pred tobom i molila se za čudo. Za snagu, za vjeru.
Nisi me ostavljao ni na moment samu i bez zaštite. Slao si mi znakove da vjerujem u tebe. Ponekad sam imala osjećaj da mi ruku staviš na rame, meni uplakanoj, obeshrabrenoj, razočaranoj. Vjerovala sam srcem i vjerujem u tebe-nastavljala je monolog dok je sa zida blagonaklono gledao blaženi. Činilo joj se da mu u očima vidi osmjeh i nadu, sigurno ispunjenje. Sve ono što je vidjela i onda dok se molila sjetila se tog vremena kada se nije smjela nadat. Ni to što je vidjela u očima blaženog nije smjela sebi priznat iz straha. Srcem je znala da je uz nju...
