GOSPA OD ŠKRPJELA
Ja sam stijena. Ona ista stijena u moru gdje su ribari našli ikonu Bogorodice i odnijeli u crkvu. Ikona nestala. Sutradan su pronašli je ponovo ribari na istom mjestu. Ja sam stijena oko koje leže potopljeni brodovi, naslagan kamen. Oko mene još uvijek donose kamen i slažu i neka slažu, neka me jačaju. Neka utvrde postolje. Da budem još jača. Ja sam Atlas koji na svojim plećima nosi Hram, Molitvu, Ljubav...
Stvorena i dozidana, ojačana, kamenom i potopljenim brodovima. Slagan je kam po kam da budem jača, veća, izdržljivija...
U meni su uzidane suze i molitve i jačaju me, snaže..držim Božju kuću nada mnom.
Osolile su me mnoge suze, ko i more, suze tuge i radosnice. Znam za mnoge gorčine, molitve, radosti. Znam ko priđe i iz kog razloga, svaka suza ide Bogu i meni, svaka molitva, jecaj, sreća. Svaki je kam ovde dobro ispran suzama ko zna koliko puta. Sjeme zahvalnosti dan dans cvjeta. I neka cvjeta to je najljepši dar Bogu.
Ovde se mole pomorci za dobro more, njihovi bližnji da ih sačuva Gospod na svakom koraku puta, ovde se krste,vjenčavaju, zahvaljuju...
Ja sam kameni brod koji spaja vjerne sa Gospodom, most. Ovde se stapaju srce čovjeka i oltar.
