OFANZIVA
- Matora vještica! Puni sat vremena me maltretira. Ne mogu je podnijeti! Koketna usidjelica. Zasjedne na katedru, šlic rastvori, a ovi naši klipani balave. - gunđajući, Sonja izađe iz škole, hvatajući drugaricu pod ruku.
- I samo kad bi mi objasnila, zašto riječ „Jugoslavija“ ,uopšte nalazi svoje mjesto u „Dnevniku Ane Frank” , još mi kaže da nemam sluha, da se „O“ mora poooosebno akcentovati. Ja nemam sluha? Ja? Pa kad nemam sluha, zašto sam odabrana za Anin lik? Ona zaista nema pojma, ili sije srdžbu što je profa odabrao mene, a ona balavi za njim. Uhhh! Sve mi miriše na zamku, na raspad. - nastavljala je Sonja svoj monolog, stiskajući drugaricu za ruku.
Njenih 16 godina nije se saglasilo sa ozbiljnošću jednog „O“ , jednog najobičnijeg (po njenom mišljenju) „O“ .
Bila je jedinica, čitav svijet se vrtio oko nje. Otac, visoki funkcioner KP, toliko je volio svoju jedinicu, da je udovoljavao njenim hirovima, prateći ih raznim nadimcima, npr. Štikla, Šminka, Brljica, i ko zna kako još. Čak je i na njeno izričito NE, na prijem u KP, prešao samo jednim podizanjem obrve, zaboravljajući na istorijsko NE, na sve Gole otoke, borbe, udovoljavajući koracima svoje jedinice, koji su grabili ka… nego, vratimo se priči.
Sonja je ušla u pozorišnu salu. Svi su već bili tu, čak je i stara vještica prisustvovala glavnoj probi. Profesor se okrenuo na peti, dok mu je vitko tijelo zaokupilo pažnju uče (s)nica.
- Ooo! Opet kasniš! - naizgled gunđajući, a u stvari, sa obožavanjem, profesor joj se obrati.
- Zadržalo me jedno „O“ . -veselo odgovorih.
Hoćete li mi reći, kakvu ulogu riječ „Jugoslavija” ima u Aninom dnevniku, i kakvu ulogu u riječi „Jugoslavija”ima jedno obično slovo „O”? - sasvim ozbiljno, Sonja zapita profesora, čija ruka se nađe na njenom ramenu.
- Molim Vas, ja zaista ne mogu glumjeti u neznanju. Moram znati ulogu tog „O”, jer od njega sve zavisi.- zvuk aviona, ispod čijeg trupa padaju bombe, zaustavi , „O” u sred portage. Zavijajuće svirene zagreboše gramofonsku iglu, a ON, koji bijaše sve započeo, baci se na pozorišne daske, sa šlemom na glavi. Žute trake oko ruku, padahu kao granate, na bijelu tačku, ucrtanu na crnom platnu, gdje se rasuta krv nije vidjela, a matora vještica je teatralno prekidala Sonjinu ulogu, pućeći usta, kao skup koji se, zaboga čudi tom otrgnutom „O” u riječi „Jugoslavija” .
Profesor je označio pauzu. Ona matora vještica, sa cigaretom između kažiprsta i srednjeg prsta, koketno je unosila dekolte profi pod nos, a Sonja je ljutito navlačila svoj mantil, odlučivši da prekine tu parodiju, da razbije taj glupi skup koji se protivi njenom „O” .
Jurnuvši ka vratima, začuče se svirene, a zvuk aviona razliježe se nebom. Sonja zanijemlje, baš u trenu kad je „O” jurilo kao bujica kroz nju.
- Oooofanziva!- dreknu professor. Stranice „Dnevnika Ane Frank” zaparaše vazduh.
Jedan geler nađe mjesto ispod Sonjine bluze. Usne tiho izustiše - JugOslavija .
