O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Poezija


GRAD KOJI JE BIO MOJ

Goran Ivanković
detalj slike: KRK Art dizajn




GRAD KOJI JE BIO MOJ

KrkArt


Taj grad

je jednom imao ošišane parkove  

i to na kratko

vojnički.

Samo su stabla stršila

bez krošnji

bez lišća.

I ptice, i komarci

su tad napustili

taj grad

čudno podšišan

bez krovova na kućama.

Umjesto prozora

na kućama su zjapili otvori

iz kojih je dahtao

palež

trulež

i dah ljudske gluposti.

Na cesti je ležala crknuta svinja

druga ju je jela.

Nisu samo ljudi kanibali.

U dvorištu bolnice

bili su parkirani smeća kontejneri

prepuni odsječenih ljudskih udova.

Crnile su se rupe očnih duplji

na glavama ljudskih leševa

razasutih po ulicama

ošišanog grada.

Na groblju

su izašli leševi

iz raskomadanih kovčega

uz pomoć artiljerijskih granata.

To ni vampiri

nisu uspjeli da prežive.

Poneki živi

i ja među njima

šetali su tuda

nekim svojim poslom. 


Tražio sam nešto,

ono što sam uništio

prisustvom svojim

u ogledalu obmane.

Vratiše se komarci.

Vratiše se ptice.

Ozeleniše glave parkova.

Ali to više nije grad

koji je bio moj.

Bio je taj grad

zelen i pre toga,

pre ludila i mržnje.

Sjećam se

nisam pitao devojke iz kog su plemena,

kojoj crkvi pripadaju,

koje im je boje koža.

Samo sjaj iz očiju

miris kose

i požudne usne

su mene očaravale.

Sve su se one zajedno

šepurile doterane

na gradskom šetalištu

kraj Vuke i Dunava.

Znale su te klupe

pored mog šetališta

za bolje dane,

za parove zaljubljene.

Gdje muškarac voli ženu

po sjaju u očima,

mirisu kose

i čežnji ljubavi uzvraćene

sa njenih usana.

Nema više moga grada

ni mladosti

ni poljubaca

u ruševini mog sjećanja,

u očaju

mladog starca.






KrkArt
 






PRIJATELjIMA... NEKADAŠNjIM


Vičem i galamim iz srca svog.

Izbacujem istinu na neplodno tlo.

Nekom dosadnom mržnjom

moji me prijatelji zaobilaze.

“tmurno je nebo svo”

Zovem telefonom kao zamišljen pas.

Slušam poruke pomalo besmislene.

Nisam otuđen jer nemam od čega.

Ne gledaju me više oči snene.

Opaljena kosa kremenom sreće

ne pada više na moje oči.

Klonulo mi čelo svevidećeg oka,

lavlja duša preko mene kroči.

Tinja nešto silno u mom srcu,

kao nebo, kao oblak, viša sila

želja zaborava, da isčezne

gorak osmijeh, čemer, moja gorska vila.










ČUDNOVATI KLjUNAŠ GRADA MOG

KrkArt

Ove su godine

prvi put viđeni

čudnovati kljunaši

grada mog.

Vidio sam plave,

vidio sam zelene

i grakću ko jedan

u jatu svom.

Moj je grad

podijeljen u zone

plave i zelene

gdje oni rone

u pivu slasti

i jutarnjoj kafi

bez imalo želje

da ukrste boje.

Dunav teče

prkoseći svima.

Ne prima boju

ni trave, ni dima.

Čudnovati kljunaš

čudnovata rijeka

čudnovato nebo

čudnovatog vijeka.

Možda će jednom

u mom gradu

postati perje

opet šareno.

Da kljucamo zajedno

svoju nepravdu

ipak je samo

želja pjesnika.













VUKOVARSKOJ ĆIRILICI

KrkArt


Survavaju se stijene okolnih planina

u glavi izmoždenog ludaka.

Kolabrira mjesec u tmini zgužvanih oblaka,

kapitulacija pregaženog psa.

To je stvarnost ovih dana, razdrljena;

u desnici čekić

u ustima pravda

lažima iskazana.

Još nam krv zemlja upila nije,

zemlja zaborava.

Volim te grade moj

i bez pisma

i bez čekića.

Nije Dunav a ni Vuka

ničija prćija.










PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"