 | Dragica Ivanović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
PAD
Beharu trešnje mjesto nije u jesen,
tad svojim bolom
mrtvo, skvašeno lišće golubovima maše.
Između života i sna, tvoja pričao o ljubavi
nikad se to neće zvati.
Sreća ne pije iz okrnjene čaše.
U oku podlivi k'o otvorene
rane, tuč sivila sa horizonta
na koži otvara kraste,
kad shvatiš
da ne poznaješ nekoga i nikoga.
Zjene se bolno razliju u tanku liniju svjetla,
od kratkovida do sljepila.
Tvoja koža je kora od bora,
spaljena i nikad više neće bit svila
Ipak, nije lakše..
Ako korak od pada
u provaliju je samo milimetar
od tvog pogleda,
koliko straha srce nosi dok ne stane,
dok ne napiše poemu o stradanju slavuj ptice,
koja je zalutala u areni konjanika
preko crvene linije, u žice..
Krv crvenim listovima
umjesto vode sad teku rijeke
što slova daše i nema tu ništa
i ima sve sto bi se moglo nazvati naše..
Kažem li glasom djeteta da ne znam ko sam,
da sam, da sam lat na vjetru
sa imenom, bez imena, trska naprsla u vodi
do jezera, trag suza, sjeti se,
tonući u živo blato
kom dijelu olujnog sopstva misao ti pripada i paše.
